Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
sakrivanje učinjeno je tako tajanstveno da i sam Fridrih Saski dugo vremena nije znao gdje
je odveden. Važno je bilo da se to ne zna. Dokle god izborni knez nije znao gdje je Luter
sakriven, on nije mogao ni dati kakvo obavještenje o njemu. On je samo znao da je
reformator u sigurnosti, i to mu je bilo dosta. {VB 140.1}
Prošlo je proljeće, ljeto i jesen; došla je zima, a Luter je još uvijek bio zatočenik.
Aleander i njegovi privrženici trijumfirali su, uvjereni da će se svjetlost evanđelja uskoro
ugasiti. Ali umjesto toga, reformator je svoju svetiljku punio iz, rezervoara istine da bi njeno
vidjelo svijetlilo još jačim sjajem. {VB 140.2}
U prijateljskoj sigurnosti u Vartburgu, Luter se u početku osjećao sretan, Videći da je
izbavljen od opasnosti i bojne vreve. Ali nije mogao dugo podnositi spokojstvo i odmor.
Naviknut na aktivan život i tešku borbu, on nije mogao lako podnositi neaktivnost. U ovim
danima usamljenosti lebdjelo mu je pred očima stanje crkve, a on je očajno uzviknuo: „Jao!
zar u ovim posljednjim danima Božjeg gnjeva nema nikoga tko bi stao kao zid pred
Gospoda i spasao Izraela!” Zatim je počeo da razmišlja o sebi i uplašio ,se da ne bi zbog
svoga povlačenja iz borbe bio okrivljen kao plašljivac. Osim tos?a predbacivao je sebi
nemarnost i ugađanje samome sebi. Ipak. u isto* vrijeme ie činio više nego što bi se moglo
očekivati od jednog čovjeka. Njegovo pero nije nikada bilo nezaposleno. Njegovi
neprijatelrji, koji su sebi laskali da su ga ušutkali, začudili su se i zbunili očevidnim
dokazima da je on još aktivan. Mnoštvo traktata iz-lazilo je iz njegovog pera i kružilo po
cijeloj Njemačkoj. Osim toga učinio je za svoje sunarodnjake veliko djelo time što je preveo
Novi zavjet na njemački jezik. Sa visine svog stjenovitog Patmosa, više od godinu dana
nastavljao je da propovijeda evanđelje i žigoše grijehe i zablude svoga vremena. {VB
140.3}
Bog je uklonio svoga slugu iz javnog života ne samo zato da ga sačuva od gnjeva
njegovih protivnika i da mu osigura jedno mirno vrijeme za ove važne poslove nego je to
učinio još iz važnijih razloga. U samoći i skrovitosti planinskog utočišta Luter je biq
odvojen od svakog zemaljskog oslonca i svjetske hvale. Tako je bio sačuvan od oholosti i
samopouzdanja, koji tako često prate uspjeh. Ovo stradanje i poniženje pripremilo ga je da
sigurnim korakom ide vrtoglavim visinama, na koje je iznenada bio prenijet. {VB 141.1}
Kada se ljudi raduju slobodi koju im donosi istina, skloni su da uzvise ona koje je Bog
upotrebio da slome lance zabluda i sujevjerja. Sotona pokušava da odvrati ljudske misli i
osjećanja od Boga i da ih uputi na ljude; na taj način ih zavodi da poštuju oruđe, a da
zanemare Ruku koja upravlja svim događajima proviđenja. Često riligiozne vođe, koje na
takav način bivaju hvaljene i slavljene, gube iz vida Zavisnost od Boga i padaju u
samopouzdanje. Zbog toga nastoje da zavladaju umom i savješću ljudi, koji su skloni da u
njih gledaju kao u vođe, a ne na Božju Riječ. Djelo reforme je često stradalo zbog ovakvog
duha njenih pristalica. Bog je htio da sačuva djelo reformacije baš od ove opasnosti. Želio je
da ovo djelo nema znak čovjeka, nego da primi pečat Božji. Ljudi su gledali na Lutera kao
98