ovde - vera znanje mir

terminima, ocrtavajaći određeno okcidentalističko usmjerenje, ili, možda, politički projekt koji
smjera oprečnosti naravi feminizma.
Kako bilo, feminizam je biljka koja raste isključivo na vlastitoj zemlji (što nipošto ne znači da je
svaka ideja ili pokret bilo gdje hermetički izolirana).
3. Islamski feminizam
Termin “islamski feminizam”, očitovan je devedesetih godina XX stoljeća, na raznolikim
svjetskim područjima. Upravo iz spisa muslimana saznala sam za taj termin. Iranske naučnice
Asfaneh Najmabadeh i Ziba Mir-Hosseini objasnili su nastanak i upotrebu termina islamski
feminizam, u Iranu, na osnovu tekstova žena objavljenih u teheranskome žurnalu za žene Zanan,
koga je osnovala Shahla Sherkat, 1992. godine.
Naučnica iz Saudijske Arabije, Mai Yamani, upotrijebila je taj pojam u svojoj knjizi objavljenoj
1996. godine - Feminism and Islam. Turske naučnice Yesim Arat i Feride Acar u svojim
tekstovima, te Nilufer Gole u svojoj knjizi - The Forbidden Modern (objavljenoj na turskome
jeziku 1991., te na engleskome jeziku 1996. godine), upotrebljavale su termin islamski feminizam
kroz svoja pisanja u devedesetim godinama XX stoljeća, kako bi opisali novu feminističku
paradigmu čije širenje otkriše u Turskoj.
Južnoafrička aktivistkinja Shamima Shaikh, upotrebljavala je termin islamski feminizam u svojim
govorima i tekstovima, devedesetih godina XX stoljeća, a također i njeni sestra i brat, također
aktivisti. Već sredinom devedesetih godina XX stoljeća, bila je raširena upotreba termina islamski
feminizam, kao pojma kojega osmisliše i koristiše muslimani svekolike umme.
Bitno je razlučiti islamski feminizam kao eksplicitno određen projekt, kao analitični projekt, od
islamskoga femnizma kao termina identiteta. Neke muslimanke, kao što vidjesmo, opisale su svoj
projekt artikuliranja i podržavanja kur’anski zacrtane jednakosti spolova i socijalne pravde, kao
islamski feminizam.
Drugi ne nazivaju to islamskim feminizmom, već ga opisuju kao islamski projekt ponovnoga
čitanja Kur’ana, čitanjā religijskih tekstova koji govore o ženama, odnosno kao “aktivističku
naobrazbu” (scholarship-activism), kako je to učinjeno 2001. godine u knjizi - Windows of Faith,
koju je objavila Gisela Webb.
U inicijatore i promicatelje, odnosno korisnike, islamskog feminističkog diskursa spadaju i oni
koji mogu ili ne mogu prihvatiti karakteristike islamskoga feminizma ili identiteta. Također, tu
spadaju i takozvani muslimanski sekularisti (čije je bīvanje muslimanom u javnosti manje očito),
te nemuslimani. Mnogi muslimani upotrebljavaju pridjeve “religiozan” i “sekularan” kako bi
okarakterizirali sebe ili jedni druge; drugi muslimani ne prihvataju ove termine. Bitno je
historizirati i konceptualizirati upotrebu ovih termina, budući oni uistinu podrazumijevaju različite
stvari na različitim mjestima i u različitim vremenima. Također, nužno je naglasiti da termini
“religiozan” i “sekularan” nisu hermentički zatvoreni termini; postoje, i uvijek bijahu, veze
između ta dva pojma.
Neke osobe, povezane s odmišljavanjem i prakticiranjem islamskoga feminizma, brane islamski
feministički identitet od samoga početka. To uključuje suradnike iranskoga žurnala Zanan,
južnoafričke egzegete i aktiviste, kao i žene pripadnice pokreta Sisters in Islam, u Maleziji.
Drugi, a tu spadaju mnogi ključni tvorci islamskoga feminističkoga diskursa ili nove interpretacije
Kur’ana s obzirom na spol, oni se, dakle, protive identificiranju sebe s islamskim feministima.
Ipak, neki promijeniše mišljenje nedavno. U prošlosti, Amina Wadud, afričko-američka
muslimanka, teologkinja, i autor knjige objavljene 1991. godine - Qur’an and Woman, snažno se
protivila oslovljavanju sebe kao islamske feministkinje. Sada joj to i nije tako bitno; ono što joj je
važno jeste da ljudi razumiju njen rad. Ali, Wadud se veoma naljuti kada je nazovu zapadnom
feministkinjom.
U predgovoru izdanju svoje knjige, objavljenome 1999. godine od strane Oxford University Pressa,
ocijenila je uvredljivim pežorativno korištenje oba termina - i “zapadni” i “feministički”. Ova
odana muslimanka pita: “Pa, šta je loše u tome biti zapadnjački?” (Ne zaboravimo da je velik i