ovde - vera znanje mir

No kako se može objasniti to da se o kršćanima tako malo reklo? Tacit u svojim tekstovima
opisuje veoma opširno mnoge nevažne događaje (na pr. kako se je srušio cirkus, da je umrla jedna
Vestalka a zamijenila ju je druga, opisuje kako se prevozilo žito, kako je nabavljan građevinski
materijal i slično). A o kršćanstvu kao pokretu nekoliko redi. Izgleda da je najvažnije bilo da se
saopći kako je Pontije Pilat osudio Krista. Ako se tako ukratko formulira taj događaj, onda se
pretpostavlja da se to sve opširno zna. Zna se i tko je Krist i šta uči. A o tome nigdje ni riječi prije
toga u rimskim tekstovima. Kako baš da ta prva tvrdnja bude samo saopćenje o Kristu i Pontiju
Pilatu. Dakle, ono što je prihvatilo kanonizirano kršćanstvo nalazi se i kod Tacita (!).
Da je to kasnija interpolacija vidi se i po tumačenju naziva kršćani. Prema Djelima (11,26) koja
prikazuju život apostola koncem prvog stoljeća, 28 ime kršćanin prvi put se javlja u Antiohiji.
Dakle to ime nikako nije samo po sebi jasno, svagdje prošireno i potpuno prihvaćeno.
Kako da se objasni, da Tacit ni prije ni poslije tog teksta ne govori ništa o kršćanima? Zašto se o
Kristu nije govorilo u tekstu gdje se opisuju ti događaji tj. vrijeme Tiberija. Tim prije što se
saopćava da je osuđen na smrt »za vrijeme imperatora Tiberija« (imperitante Tiberio).
Ima još jedno pitanje. Odakle Tacit zna da se kršćanstvo pojavilo u Judeji? On uopće ne navodi
izvor za taj sadržaj, a Tacit nastoji da bude uvjerljiv i događaje detaljno obrazlaže. To iznenađuje
tim prije što se tu radi o promjeni koja nije baš bila tako uobičajena.
Kako da se objasni da Tacit poslije saopćenja o kršćanima nastavlja da priča o utjerivanju poreza u
Italiji i provincijama, a zatim opširno piše da je ugrožen Senekin život? Da li je važnije opisivati
čime se Seneka hrani od događaja o Kristu i svemu što je s tim u vezi? Zašto Tacit dalje priča o
buri i potapanju mnogih brodova, zatim o gladijatorima, a o kršcanima i Kristu ništa? Izgleda da je
potpuno zaboravio kršćane. Tacit je mogao njihovo postojanje iskoristiti kao objašnjenje i za
druge razne nesreće i nezgode, tim prije što je tako postupljeno u traženju krivaca za požar u
gradu. No Tacit to ne čini. Kršćani kao da i ne postoje. U njegovim tekstovima predznaci raznih
nesreća jesu sasvim druge vrste, na pr. česti gromovi. Osim toga posebno se opisuje da je pao
jedan komet. Na osnovu takvih događaja pripremana su razna proročka tumačenja a i Neronovi
planovi osvete. Time završava opis. 64. godine.
Zaključak je očit. Tekst u XV. 44. gdje se govori o Kristu, kršćanima i Pontiju Pilatu nikako nije
Tacitova tema niti problem njegovih Anala. To je kršćanska interpolacija.
Tekst Plinija Mlađeg (Gaius Plinius Caecilius Secundus 62-113. n. ere). Plinijevo pismo iz Bitinije
caru Trajanu o kršćanima (X. 96.) ima apologetski karakter i očit je falsifikat. Prema tom tekstu
Plinije kao namjesnik u Bitiniji iznenađen je masovnom pojavom kršćanstva. Bitinija graniči s
Galatijom i Pontusom. Apostol Pavle piše poslanicu Galaćanima, ali on o Bitiniji ništa ne
saopćava. Nema poslanice u kojoj bi se isticao kršćanski pokret u Bitiniji, a eto Plinije kao
protivnik kršćana o tome piše čak i caru, u nedoumici šta da počne. Iz tog pisma vidi se da Plinije
ne zna da li treba razlikovati u postupku protiv kršćana fizički slabe ljude od jakih, zatim da li
treba uvažiti ako se netko pokaje i slično. Dalje, namjesnik ne zna ni to, da li nekog treba kazniti
makar samo zbog imena kršćanin ili samo zločine koji su u vezi s tim imenom? Poslije tih pitanja
slijedi neobičan obrat. Plinije saopćava caru da je protiv kršćana vodio energičnu istragu, i da su
osude bile veoma stroge.
Zahtijevao je da kršćani prinose žrtve pred carevim kipom i da hule na Krista. Zatim Plinije
referira što kršćani o sebi kažu. Oni su se u određene dane skupljali i pjevali himne Kristu,
smatrajući ga bogom. Kršćani su se zaklinjali da neće krasti, bit će vjerni u braku, i neće