ovde - vera znanje mir

protjerivala ih je iz zemlje. Ali jauk slabih ruši prijesto velikih. Jer je Španija tako grozno
postupala sa sinovima Oca Sviju, morala je da izgubi svoj položaj u Europi (i Americi) i da spadne
od jedne velevlasti i da spadne na vlast trečega i četvrtoga reda.Islam je uzeo od krščanstva
smrtonosni otrov proganjanja. On je zaboravio mudre nauke Alije i udario naopakim putem
proganjanja inovjernika. Ime Muhameda Milosrdnoga postalo je brusilom za mačeve njegovih
nasljednika. Ali uzdasi umiručih, koje je Aurangzeb u Indiji dao klati zbog njihove hindu –vjere,
oboriše carstvo Mogula. Kao u Španiji tako je i u Indiji vjersko proganjanje dovelo do političkoga
sunovrata. I tako baš ta propast, koja prati nebratstvo, upučuje narode na potrebu
bratstva.Mnogostranost u stvarima vjere bila bi na korist a ne na štetu suštini same vjere, samo kad
bi vjere htjele da žive medjusobno u miru. Ta svaka od njih ima da kaže svijetu nešto naročita.
Svaka pojedina vjera je samo jedno slovo u velikom Imenu Boga, u imenu »Jednoga bez
Drugoga”. Cijelo ime moči če se medjutim samo onda pročitati, kad bude svaka vjera ono slovo,
koje joj je palo u dio, izgovarala u vezi sa ostalim vjerama. Bog je tako velik, tako neograničen.
Nema tog ma kako razvijenog ljudskog mozga, nema ni te ma kako uzvišene vjere, koja bi mogIa
da obuhvati i shvati njegovo savršenstvo. Potreban je cijeli svemir u njegovoj cjelokupnosti, da
bude ogledalom. Ali ni bezbrojni Svemiri ne mogu iscrpiti svu njegovu slavu. Zvijezde navješčuju
sjaj onoga koji je sunce sviju zvijezda, planeti crtajuči svoje putanje u nepromijenljivom ritmu,
navješčuju njegovu zakonitost, šuma propovijeda njegovu lje~potu, stijena njegovu snagu, rijeka
njegov oplodjivajuči život, more njegovu bezpromjenu mijenu. A ipak ne može niti jedan sjetilni
predmet, pa ni samo ljudsko srce, u kojem On stanuje, da Ga potpuno odrazi. Mi u svim stvarima
vidimo samo komadič njegove Slave. Samo sveukupoost sviju praošlih, sadašnjih i budučih stvari
mogla bi da u svojoj beskrajnosti izrazi njegovu beskonačnost.Baš tako može i svaka vjera da
objavi sama jednu čest njegovoga biča.Pa onda, šta naviješta svijetu Hinduizam? On mu govori o
“Dharmi” t. j. o zakonitosti, harmoniji i porednoj rastnji ukazujuči svakom pojedincu na njegovo
pravo mjesto, i učeči ga pravoj dužnošti i pravom posluhu. Šta naviješta Zoroastrijanizam? On
govori o naivišoj čistoči duše, o ispravnosti misli, riječi i dijela. Šta naviješta Krščanstvo. Ono
govori o samopožrtvovanju i odabralo je sebi krst za simbol, jer zna da krst uvijek zasja ondje,
gdje ljudski duh baci u lance našu ljudsku narav. A šta naviješta Islam? On govori o podvrgavanju
volji najvišega. On uči da se moramo prignuti pred onom jednom voljom, koja ravna svijetom, da
male ljudske volje mogu da postoje samo onda, ako se sliju u ovu jednu veliku volju.Ovo su
značajnije oznake pojedinih vjera, pak mi ne bi smjeli da izgubimo blagodat ni jedne jedine. Dajte
da priznamo raznolikosti vjera, ali ne za to da ih kritikujemo, nego zato da od njih učimo. Neka
kriščani uče ono što imadu da uče, ali neka se ne otimaju da i od svoje strane od inovjerne brače
uče. Ta svaki ima nešto da uči i nešto da nauči. Zaista, vlastitu vjeru uči najbolje onaj, kojemu
postane ona podstrekom za sve, što je dobro. A sada čemo, i mimo ovih opčih principa, da u
pojedinostima razmotrimo, za što ne bi smjelo da bude u vjerskim stvarima nikakove svadje. Mi
možemo to formulirati u jednoj rečenici: Velike istine na kojima se vjere temelje nijesu opče
dobro sviju, a nisu isključiva vlasnost ove ili one vjere. Zato se i ne dobiva mnogo mijenjanjem
vjere. Nije potrebno pretražiti sve vjere svijeta, da se nadje istina. Ali takav prispodobni studij
vodi nas spoznaji, da sve vjere imadu jednu zajedničku osnovicu, i ta spoznaja je vanredna važna.
No samu istinu može svaki da za sebe nadje posve dobro u svojoj vlastitoj vjeri. On mora samo da
ju traži sve dublje i dublje sve dok ne naidje na skriveno vrelo i dok iz tog vrela ne izbije voda
života punim čistim mlazom.
Pita sc sada da li su velike istine, na kojima počivaju vjere, odista zajedničkro dobro njih sviju, ili
je gornja rečenica samo govornička figura. Dokaz o istinitosti naše tvrdnje dade se donijeti na
mnogo načina. Naročito pak studijem: Simbola, Nauka, Priča i Moralnih zakona, koji su jedni te
isti u svim vjerama. Svaki od tih napisa mogao bi biti dio jedne velike knjige o bratstvu vjere. U
jednoj maloj brošuri mogu se ovi odjelci samo površno dodirnuti nadom, da če svaki čitalac sam
svojim stdujem dopuniti ono što je ovdje moralo biti samo nabačeno.