ovde - vera znanje mir

svetovna religija
February 28th, 2008 , by Svetlana
Svetlana Damnjanović
***odlomak iz knjige “Svjetovna religija” Nikole Dugandzije, objavljene 1980. godine
Doista, cijela je povijest prebogata primjerima obozavanja svjetovnih velicina, kao sto nikad nije
nedostajalo ni onih koji su uspjeli uzdici iznad vjernickog konformizma takve vrste i priopciti
svijetu razlicitost svoga stanovista. U posljednjim decenijama ovom je fenomenu ipak posvecena
veca paznja, pa ako i nije znanstsveni instrumentarij ovdje razvijen u ovoj mjeri kao u ispitivanju
tradicionalne religije, ipak povecavanje iskustava o njoj omogucuje da se predmet njenog
ispoljavanja uzme ozbiljnije u razmatranje; postalo je jasno da po svom obimu ovo ne mora biti
nista manje od manifestacija klasicne religije. Ni po dubini dozivljavanja nema svjetovna religija
za svoje poklonike nista manji intenzitet, a u pojedinim razdobljima ona moze poprimiti razmjere
pravog fanatizma. Vjerojatno su upravo tragicni dogadjaji u ovom stolecu, izrazito sudbonosni ne
samo za pojedine narode, nego i za citavo covecanstvo, a obojeni elementima svjetovne
religioznosti, dali siri poticaj za njeno proucavanje i ulazenje u one ekonomske, politicke i
psiholoske cinjenice koje je izazivaju, odrzavaju ili pojacavaju. Jer ne radi se samo o znanstvenoj
znatizelji; jos je vazniji zakljucak koga iz toga treba izvesti i koji pokazuje koji su oblici svjetovne
religije benigni za drustvo, cak neizbjezni za odredjeni stupanj razvitka, a koji zlocudni do te
mjere da drustvo prepustaju slucaju, ukljucujuci i slucaj unistenja i vracanja na neke totemske
uzore. Reverzibilnost drustvenih pojava uvijek je moguca i nitko ne moze osigurati jednoznacnost
napretka. Ako je to neko ipak pokusao, ocigledno je da se radilo o sili, pa je takav napredak
mogao znaciti i jednoznacnu katastrofu. Tamo gdje se to ipak dogodilo (primjeri iz Drugog
svjetskog rata) svjetovna je religija u svojoj malignoj verziji prethodno do te mjere otupila
kriticnost svojih poklonika, da ishod nije bio iznenadjujuci. Marx je za takvu mogucnost znao vec
prije jednog stoleca : “Mozda bi brod pun ludjaka mogao dosta dugo ploviti po volji vjetra; no on
bi plovio u susret svojoj sudbini upravo zato, jer ludjaci ne bi to vjerovali”.
Znanstvena znatizelja, potaknuta drustvenim krizama, produbila se do teznje za transformiranjem
svijeta, koji ce biti manje podlozan provali destruktivnih strasti, tih nagonskih poriva koji posezu i
za tudjim zivotima. Znanost nije stigla dotle da njeni rezultati na ovom podrucju prodru u sire
drustvene slojeve, a pogotovo ne da ih “prozmu”; ipak su drugi poticaji znacajniji. Ali, ona je
svojim istrazivanjima upozorila javnost o dometu rezultata, ohrabrujuci one koji ce proucavanje
nastaviti, cak i kada uzmu u obzir rizik koji ono pretpostavlja.
o filmu
February 28th, 2008 , by Svetlana
S obzirom da je u toku FEST, iskoristicu ovu priliku da napravim presek ovogodisnje
“festivalske” sezone, a sve to u kontekstu nase skolice. Primetila sam, naime da je na svakom od
ovogodisnjih filmskih festivala bio prikazan bar jedan film koji tretira temu religije,
medjureligijskog konflikta i medjureligijskog dijaloga u savremenom svetu.
Prvi u sezoni, i za sada najmanji festival je Slobodna Zona , sa koga bih izdvojila dokumentarac
“Jesus camp”. Film prati Levija, Rejcel i Tori i jos nekoliko dece tokom boravka u letnjem kampu
“Revnosna deca” pastorke Beki Fiser u Severnoj Dakoti, u kome se deca uce kako da postanu
odani hriscanski vojnici u “bozijoj vojsci”. Film prati ovu decu u kampu dok bruse svoj “prorocki
dar” i uce kako da “vrate Ameriku Hristu”. Tokom boravka u kampu, Fiserova naglasava potrebu
da se deca prociste i obavezu da izgrade hriscanske vrednosti u Americi. Ona je 2006. godine
najavila da ce zatvoriti kamp na neodredjeno vreme zbog negativnih reakcija na film, koji nam po
prvi put pruza uvid u intenzivan trening kojim se okupljaju “ponovo rodjena” hriscanska deca da