ovde - vera znanje mir

laženstva, samorodnost i moč. Drugi je izvor svijesti, iz kojega proističu proroci i Spasttelji.
Treči, stvaralački djelatni Duh (Um), koji ostvaruje Vaseljenu.
Nadsjetilne hijerarhije i njihovi svjetovi. U toj svtari je raznolikost jezika i načina izražavanja
dovela do mnogoga nesporazumljenja. Na zapadu se pod riječi “Bog” razumijeva isključivo onaj
Prajedan. Krščanstvo dalje uči, da je svaka od triju osoba trojstva »bog”, ma da sve tri zajedno ne
čine tri nego jednoga boga. Dakle identičnost prirode ali raznoličnost svojstava. Nikada se na
zapadu ne rabi riječ “Bog” za oznaku nadsjetilnih hijerarhija. Te hijerarhije se na Zapadu zovu
Andjeli, Arhandjeli, Kerubini, Serafini, Troni, Moči, Snage itd. Njima se iskazuje čast i moli se u
njih zagovor, ali smatra ih se uvijek samo poslanicima i slugama Najvišega. Parsi zove ta biča
»Amashaspentas”, Židov i Musliman “Angjeli”, Hindu i Budist “Devas”. Riječ “devas” znači
doslovno “Svjetleči” i vrlo je rječit izraz. Na žalost je riječ “devas” na Zapadu prevedena sa rječju
»bog” i tako je došlo da se neupučeni, zapadnjak našao pred »deset milijona indijskih bogova” i da
smatra indijce mnogobošcima. Riječ »Brahman” je u Indiji tačan prevod naše riječi »Bog”. Deva
je isto što i Angjeo. Devasi su za Hindu-a i Budista isto ono, što su za krščanina i muslimana
angjeli i arhangjeli. Njihovo postojanje ni u jednom ni u drugom slučaju nije u protivrječju sa
je.dinstvom božjim. Moglo bi se isto tako reči: Namjesnici, Generali i Ministri božji. Oni
izvršavaju prirodne zakone i pomažu čovjeku da se izbavlja iz opasnosti, te su njegovi čuvari u
nelvolji i tuzi. Oni nisu Bog, osim u smislu u kojem je i čovjek božanstven, jer je Bog u svim
bičima, jednako u ljudima kao i u devasima. Kako bi prazan bio svijet da “Svijetleči” ne
zapremaju sve stepenice iznad nas. Goleme ljestve raznih stepeni svijesti se protežu izmedju ruda i
Graditelja Svjetova. Mi stojimo na jednoj stepenici, i u suštini nismo različni od onih biča, koja
zapremaju stepenice povrh i ispod nas. Baš kao što ljudi ne mute jedinstva Boga, tako isto ni
Devas toga ne čine.Istina je da i Hindu i Budhista, jednako kao što i grčkoistočni i katolici nastoje
da sebi korisnima učine “posredništvo angjela” ili Devasa, te ih zazivaju u pomoč. Ali za što da
ne? U Devasu ili Angjelu ipak je utelovljena čest Univerzalnoga Biča i “sjaj Brahma svjetli kroz
nje”. Zar je zlo ako se još slabašne i nježne klice ljubavi i nabožnosti koje počinju probijati u
dušama, još ne dovoljno razvijenih, hvataju skuta sjajne pojave takvog uzvišenog lika? Ta takav
lik je za nerzvijeni um mnogo shatljiviji, bliži i prijatniji od neosobnog sveproničučega Biča.Da li
je to idolopuklonstvo? Ne, ne u zlom smislu riječi. U zlom smislu znači idolopoklonstvo obožavat
jedno posve izdvojeno biče. U dobrom smislu znači bogočastiti Univerzalno Biće u bud kojoj
formi u koliko ta forma potiče intelekat i pokreće srce.Svjetovi u kojima djeluju Hirerarhije su
tanji od fizičkog svijeta. Oni ne mogu biti zamječeni fizičkim osjetilima. U svetim spisima Hindua
i Parza nalazimo opširnih opisa tih tanjih svjetova. Budh. izjavljuje, da ih je vidio: jednako
podsvijet sa svim njegovim čudovištima kao i nadsvijet. Krščani I muslimani vieruju u Nebo i
Pakao i njihovi sveti spisi nas izvještavaju o tome. U ostalom nije nužno da se zadržavamo kod
činjenica, koje su sveopče poznate.
Priroda čovjeka. Čovjek je božanstven. On je po svom najunutrašnijem biču Duh I odijeva se
samo u odijev materije. Hindu objavljuje: “Ja sam On”. Kitajac i budhist govori o “pravom
čovjeku kao o alemu duha u lotosu tijela”. Krščanin klikče, da je tijelo hram Gospodnji. Musliman
se ne izražava tako odredjeno, ali kad Koran (u 28. glavi) naučava besmrtnost čovjeka, I dalje
kaže, da sve prolazi “osim prilike božje”, može se zaključiti odatle da I on pripoznaje identičnost
čovjeka I Boga. U nauci Sufisa je vjera u ovu identičnost posve očita. Tako na pr. Kaže Jami:Ti si
jedini apsolutni Bitak.
Svaka druga stvar je tek pričina.
U tvome svijetu su sve stvari jedno.
Da se uzmogne objaviti Savršenstvo.
Prosijeva Ljepota, koja svijet savladava.
U tisuče I tisuče ogledala.
A ipak je samo jedna.U “Cushan-i-Raz” čitamo:A on je pak od oka svjetlo duševno,
… Ako ideš stvari samoj u dno: