ovde - vera znanje mir

Također, pravo djeteta je i da mu roditelji nadjenu lijepo ime. Muhammed, s.a.v.s., kaže: “Allahu
najdraža imena su Abdullah i Abdurrahman, a najiskrenija imena su Haris i Hemam.” Cilj lijepih
imena je da ima lijepo značenje i da značenje tog imena podstiče na dobro. Zato je potrebno
izbjegavati ružna imena, tj. imena sa lošim značenjem, kao što je Harb (rat), ili Murreh (gorčina).
Od rođenja dijete ima pravo na ime i nacionalnu pripadnost.
Muhammed, s.a.v.s., je nekim ashabima promijenio imena jer njihovo ime nije imalo lijepo
značenje. Jednom je bilo ime Sa’b (težak), pa mu je Poslanik promijenio ime u Sehl (lahak). Jedna
žena se zvala ‘Asijeh (neposlušna), pa joj je Poslanik promijenio ime u Džemileh (lijepa). Dakle,
pravo djeteta je da nosi lijepo ime i na roditeljima je da se potrude da svom djetetu izaberu što
ljepše ime.
Abortus
Svakom djetetu se moraju garantovati i obezbijediti prava na normalan razvoj još dok je u samom
začeću. Zato islam zabranjuje svaki pokušaj prekidanja trudnoće poslije uspješne oplodnje i takav
postupak smatra velikim grijehom. Težina grijeha se povećava nakon uspješnog ulegnuća i
odmicanja trudnoće.
Sa islamskog stanovišta svako prekidanje trudnoće je napad na nerođeni život, pri čemu se
razlikuju dvije faze: Nerođeni život prije i poslije udisanja duše. Islam dozvoljava abortus kod
teških zdravstvenih komplikacija trudnice, idući od teološkog pravila da se u nevolji i zabranjeno
dozvoljava. Ove osnovne izjave su zastupljene kod svih islamskih pravaca.
Al-Gazali je stadije nerođenog života opisao ovako:
“Abortus je napad na jedno egzistirajuće živo biće. Egzistencija ima različite stupnjeve. Kao prvo
dolazi do ulaska sperme u matericu i oplođavanja ženske jajne ćelije. Tada može započeti život.
Već tada je prekid trudnoće zločin. U daljem razvoju stvara se grumen. Tada je prekid trudnoće
još veći zločin. Kad dobije dušu i kad je biće potpuno stvoreno prekid trudnoće je još teži zločin.
Zločin dostiže najteži oblik ako se desi da se živi fetus odvoji od majke.”
- Razlike između mezheba
Postoje i različita mišljenja u školama islamskog prava. Samo kad je riječ o postojećim
zdravstvenim komplikacijama trudnice, kod svih škola važi pravilo dozvoljenog.
Hanefije: U toku prva tri mjeseca prekid trudnoće je dozvoljen jer se udisanje duše dešava poslije
120 dana i tek onda dolazi do stvaranja organa. Po današnjim saznanjima, ni jedan od ova dva
obrazloženja nije ispravan. Zbog toga današnje Hanefije odbijaju ova zastarjela mišljenja.
Šafije: Prekid trudnoće je i prije udisanja duše jedno loše djelo koje je zabranjeno, a poslije
udisanja duše je strogo zabranjeno.
Malikije: Ne dozvoljava se čak ni za prvih 40 dana. Postoji zakon po kome je prekid trudnoće
nakon udisanja duše zabranjen.
Hanbelije: Prekid trudnoće je u svako doba grijeh i zabranjen.
- Instance
U slučajevima u kojima se teološki teško može odlučiti, znači u slučajevima teških zdravstvenih
komplikacija, odlučuju ljekari i snose religioznu, socijalnu i pravnu odgovornost. Takve slučajeve
islamsko pravo ostavlja otvorene samo za konkretne medicinske instance.
U slučajevima, koji su od nekih mezheba dozvoljeni, islamskim porodičnim pravom je propisano
da je potreban pristanak oba bračna partnera. Hanefijski mezheb daje ženi pravo odluke u prva tri
mjeseca trudnoće.
- Sida - razlog za abortus
Ako postoji ikakva sumnja da je jedan od budućih supružnika zaražen nekom od opakih bolesti,
onda je tu neophodan medicinski pregled. Ako se pregledom ustanovi da osoba boluje od neke od
tih bolesti onda je to dovoljan razlog da brak s takvom osobom ne bude sklopljen. Dakle, treba
izbjegavati ženidbu osobom koja nasljednim putem prenosi bolest na potomstvo.
A ako se brak ne može izbjeći, a supružnici imaju pravo da zadovolje svoje seksualne potrebe,
onda je na njima da koriste kontracepcijska sredstva kako ne bi došlo do začeća. Pravo djeteta je