ovde - vera znanje mir

Zajednički simboli. U hramavima, grobovima i ostalim gradjevinama živih i umrlih vjera mogu
se nači svagdje jednaki simboli. Uzmimo na pr. krst. Danas više ne treba naročito dokazivati da je
krst služio kao vjerski simbol davno prije vremena Isusovog. Svatko može o tome čitati u
knjigama o starinama. Arheološka nauka je to dokazala za stari vijek, a svjetski putnici u
nepoznate zemlje za sadašnjicu. Etrurska kultura je več bila stara prije nego što je osnovan Rim.
Za prastarost te kulture svjedoče etrurski grobovi u kojima je konture ljudskoga tijela mogao da
zamjeti još samo onaj, koji je prvi zavirio u nj, kad su otvarani, jer se ta tjelesa odmah raspadala u
prašinu čim je u grobove ušao vazduh. Ali i ako se ljudska tjelesa raspadala u prah, ostala bi djela
njihovih ruku. Predmeti koji su se nalazili u grobovima svjedločili su o njihovim vjerovanjima. Na
tim prastarim crijepovima vaza i zdjelica, bio je nacrtan krst i svjedočio je, da je čovjek , čije bi se
tijelo u prah raspalo kod prvoga dodira vazduha bio umro sa vjerom u večni život. U Egiptu
vidimo krst usječen u obeliske i naslikan na stjene unutrašnjih komora, u kojima su počivale
mumije u njihovim sarkofazima. Na zidovima hramova je krst nabačen kao fresco. Iz Egipta selio
se taj simbol istočno preko Asirije, Kaldeje, Indije u Kinu. Na asirskim opekama, na kaddejskim i
kitajskim loncima, na indijskim i kitajskim hramovima, nalazimo krst kao simbol života. Idemo li
dalje, s onkraj velikoga oceana, u Ameriku, susrečemo u hramovim iskopanim u Meksiku, u
ruševimama starih Maja i Quika, krst u njegovoj egipatskoj formi. Prebrodima li Atlantik, nači
čemo u starim skandinavskim pričama o čekiču boga Thora i opet simbol krsta. A ako se od
isključivo vjerskih gradjevina obratimo Slobodnozidarskim hramovima, čuvarima drevnoga
simbolizma, nači čemo ondje iz Egipta prenesen krst na ruži, kao simbol života, ružu kao simbol
materije, ali i kao simbol šutljivosti.Za što je krst tako sveopči znak? Jer predstavlja pobjedu duha
nad materijom. On je simbol duhaj koji mijesi materiju i daje joj oblik, te joj udara svoj pečat. To
je simbol stvaralačke snage Boga, koji uzima na sebe kao žrtvu ograničenje materijom,
utjelovljenje. U kasnijim vremenima, koja su mislila više materijalno, postao je krst simbol
stvaralačke snage na nižem, umjesto višem polu života. Mnogo se je puta krst shvatalo kao palički
(spolni) simbol. Nu ovako shvatan on je povučen s nebesa na zemlju. Oplodna snaga čovjeka,
životinje i biljke je odraz Sveopčeg Života kako se pokazuje u gruboj materiji. Oplodna snaga je
visoko svetu ma da se zlorabi za najniže svrhe. Bilo je onda samo korak dalje, kad se je krst od
simbola života učinilo simbolom preporoda i uskrsnuča iz groba. U ovom smislu on znači vjeru u
besmrtnost. Tko dakle može kazati: “Znak Krsta pripada isključivo samo meni?” Ne, ne tako. On
pripada meni i tebi jer pripada svima.Imamo nadalje dvostruki trokut (Unakršteni trokuti) sa
jednim šiljkom uperenim gare, a jedmim dolje. Ovaj znak je jednako universalan kao i znak krsta i
predstavlja vezu izmedju materije i duha, ili kako bi rekli u starije doba, izmedju “vatre” i “vode”.
Mi imamo dalje petokraku zvijezdu, koja predstavlja “dragulj u lotosu” t. j. pravi Ja u čovjeku.
Imamo sedmo i devetokraku zvijezdu. Mi nalazimo krug sa tačkom u središtu, znak božanstva u
početku manifestiranja. Imamo jednaki krug sa krstom povrh ili ispod njega. Imamo oko unutar
trokuta ili ispod njega. Imamo lotos i ljiljan indijskoga Višnu ili krščanske Djevice Marije. Imamo
gromovni mlat Kine, Japana, Indije, Tibeta, Grčke, Rima, Skandinavije. Imamo zmiju dobra i zla,
plod, stablo itd. Ne dostaje mi prostora, da ovdje nabrojim ma samo i deseti dio sveopčih znakova
i simbola, koji jednako pripadaju najranijim predajama starine kao i modernome arhitektu. A kod
svega toga nije ovdje još ništa rečeno o simbolizmu obreda i ceremonijama, o tonzuri, o
svečeničkoj tunici i štoli, o napred pruženom i uzdignutom dlanu pape, o ritualnim gibanjima ruke
itd., u čemu nije nipošto krščanska crkva ni jedina ni originalna, jer sve te obrede i odjeve imadu i
druge, pa i mnogo starije crkve.Ima samo jedan Bog, jedna Priroda, jedna Vjera. Simbolizam je
zajednički jezik svih vjeroispovjedanja, kojim ona odavaju njihovu porijetlo iz prastare a ipak
uvijek nove Religije Mudrosti ili Sveopče Religije. Tim simbolizmom objavljuju razne religije vje
čne istine o Bogu i Prirodi, i u tu svrhu su one osnovane po Starijoj Brači Čovječanstva. Nijedna
vjeroispovijest, koja se služi simbolizmom - što sve one čine - ne smije tvrditi da je ona jedina
prava.