ovde - vera znanje mir

presabere i konsultuje kada zeli govoriti o velicanstvenoj vjeri kakva je islam. Vjeri koja traje vise
od 14 stoljeca i koju slijedi priblizno milijarda ipo ljudi. Koja ima bozansku oporuku, posljednje
Bozije rijeci covjecanstvu (Kur`an-i-Kerim) koja se jos uvijek cita onako kako je zabiljezena za
vrijeme treceg halife Osmana r.a., i koja se jos uvijek očituje kako je očitovana u vrijeme
poslanstva, te koju desetine hiljada ljudi sirom svijeta znaju naizust.
No, papa za kog kazu da je radio na katedri teoloskih znanosti na Ratsbon Univerzitetu od 1969.
godine pohitao je kritikovati islam, sta vise napasti njegov kredo i serijat na nacin koji ne prilici
njemu slicnim licnostima.
Pred skupom od vise od 200 000 prisutnih, papa je govorio o islamu bez osvrta na njegovu svetu
knjigu (Kur`an) i njena pojasnjenja kroz praksu poslanika Muhammeda s.a.w.s. Zadovoljio se
pominjanjem dijaloga koji je vodjen u 14. stoljecu izmedju vizantijskog imperatora i obrazovanog
muslimana Persijanca. Izmedju ostalog, imperator je pomenutom covjeku rekao:”Pokazi mi sta je
to novo sa cim je dosao Muhammed? - Neces naci nista osim zlih i nehumanih stvari , kao sto je
njegova naredba da se vjera sa kojom je dosao siri ostricom sablje”. Papa nije uopste pomenuo sta
je obrazovani musliman odgovorio imperatoru.
Papa zaboravlja: da je Muhammed s.a.w.s. dosao sa puno i puno toga sa cim nije doslo
hriscanstvo, niti judaizam prije njega, kao sto je kompromis izmedju spiritualnog i materijalnog,
ovog i onog svijeta, svjetla razuma i svjetla Objave. Uspostavio je ravnotezu izmedju pojedinca i
zajednice, prava i obaveza, potvrdio obaveznost bratstva medju razlicitim slojevima unutar
drustva, kao i izmedju drustva i naroda medju sobom. Njegova Knjiga kaze: “O ljudi, Mi vas od
jednog covjeka i jedne zene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se
upoznali.”(Hudzurat 13) .
Propisao je da se zlo vraca istim uz oporuku oprosta, pozvao je na mir, ali je i naredio pripremanje
za rat:”…da biste time zaplasili Allahove i vase neprijatelje”..(Enfal 60)
Pravedan je prema zeni pocastivsi je kao ljutsko bice, zenu, cerku, suprugu, majku, kao
punopravnog clana drustva.
Derogirao je brojne propise koji su Jevrejima predstavljali okove, kako kaze Uzviseni: ”…koji ce
im lijepa jela dozvoliti, a ruzna im zabraniti, koji ce ih tereta i teskoca koje su oni imali
osloboditi”.(El-E`araf 157).
Sto se tice tvrdnje imperatora da Muhammed, s.a.w.s., nije dosao ni sa cim osim zlih stvari kao sto
je sirenje vjere ostricom sablje, ovo je tvrdnja proistekla iz apsolutnog neznanja, ili beskrupulozne
lazi. Ne postoji niko ko se borio protiv zla i pozivao na dobro, naredjivao postovanje covjecije
casti, i postovanje njegove prirode kao sto je to cinio Muhammed s.a.w.s. kog je njegov Gospodar
poslao kao “Milost svim svjetovima”.
Tvrdnja da je naredio da se njegova vjera siri sabljom je ogromna laz, jer evo sta je Kur`an naredio
( u pogledu sirenja vjere):” Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na
najljepsi nacin raspravljaj!” (En-Nahl 125)
Cinjenica je da se islam nije trijumfovao oslanjajuci se na sablju, vec je trijumfovao nad sabljom
kojom mu je mahano ispred lica od prvog dana! Trinaest godina je islam trpio torturu i smutnju
radi Bozijeg puta sve dok nijesu objavljene rijeci Uzvisenog:” Dopusta se odbrana onima koje
drugi napadnu, zato sto im se nasilje cini – a Allah je, doista, kadar da ih pomogne -.Onima koji su