ovde - vera znanje mir

obaveza prema drugom. Pravo djeteta u materijalnom, moralnom i lijepom odgoju je obaveza
roditelja, a pravo roditelja u dobročinstvu, pomaganju i brizi u starosti, ili nemoći je obaveza
djece. Mi ćemo imati na umu ovu činjenicu, ali ćemo se više bazirati na prava djeteta, a ne na
njegove obaveze.
Allah, dž.š., je svemu što je stvoreno dao određena prava. Svemir, neživa priroda, biljke, životinje,
sve to ima određena prava koja im njihov Stvoritelj garantuje. Ako je tako sa neživom prirodom ili
sa životinjama, kakav je onda odnos islama prema djetetu koje je Allahov poklon ljudima?! On,
dž.š., u Kur’anu kaže:
“Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji. On stvara šta hoće! On poklanja žensku djecu kome
hoće, a kome hoće - mušku, ili im daje i mušku i žensku, a koga hoće učini bez poroda. On, uistinu,
sve zna i sve može.” (Aš-Šura, 49.-50.)
Allah, dž.š., pojašnjava da su djeca hedija data roditeljima, bez obzira na njihov spol. Čak se u
ajetu spominje prvo žensko dijete. Dakle, islam u ovom kontekstu prednost daje ženskom djetetu.
Predislamski Arapi su postupali suprotno. Za njih je muško dijete bilo ponos i čast, a rađanje
ženskog djete¬ta poniženje i nesreća. Zbog toga su novorođenu žensku djecu ubijali, ili ih živu
zakopavali !
Islam nas oslobađa tih predrasuda i pojašnjava da su sva djeca Allahova, dž.š., hedija te da su
roditelji dužni da se prema toj hediji odnose na posebno lijep način. Zato se u narodu kaže da su
djeca svjetiljke koje osvjetljavaju dom. Ona su Allahovi miljenici koji imaju svoja prava. Roditelji
su zaduženi za djecu i kod njih djeca imaju najveća prava, međutim, obavezu prema djeci nemaju
samo roditelji. Država ima obaveze prema djeci, kompletno društvo mora voditi brigu o djeci, i
svaki pojedinac je odgovoran, u svom segmentu, za djecu i zadovoljenje njihovih prava.
Prava prije rođenja
Kada su u pitanju roditelji, potrebno je napomenuti da obaveze prema djetetu ne počinju s danom
njegovog rođenja. U mnogim hadisima Muhammed, s.a.v.s., savjetuje mladića da pazi koju
djevojku da uzme za svoju suprugu. Od njegovog izbora zavisi s kim će stupiti u brak, odnosno s
kakvom osobom će imati djecu. Nasljednim putem se na djecu prenose određene osobine, zato
treba paziti da je osoba s kojom se stupa u brak što bolja, kako bi dijete naslijedilo što više
pozitivnih osobina od svoje majke.
Zbog toga su naši uzorni prethodnici savjetovali roditelje da svoje kćeri udaju za vjernike i
moralne osobe. Govorili su: “Ako je zavoli, počastit će je, a ako je zamrzi, neće joj zlo nanijeti jer
se Allaha, dž.š., boji!” Dakle, odabir supružnika je prvi korak u odgoju djeteta, odnosno davanju
prava djetetu da ima dobre roditelje, zbog toga je na onima koji zasnivaju porodicu da traže
vjernika, odnosno vjernicu.
Dijete odrasta uz svoje roditelje i od njih uči i nasljeđuje navike. Okolina u kojoj odrasta i
porodica koja ga podiže su jako bitni faktori za formiranje ličnosti djete¬ta. Osoba koja je
odrastala u lošoj okolini, posebno ako je u pitanju žensko dijete, jer je ono podložnije utjecaju
sredine, teško da može biti pozitivna ličnost. Zbog toga su naši prethodnici običavali kazati:
“Čuvaj se cvijeća koje na smetlištu raste!” U narodu je poznato cvijeće koje raste po smetlištima i
ima izuzetno lijep izgled, ali njegov miris je neprijatan i porijeklo loše. Zato je jako bitan izbor
supružnika, kao preduslov dobrog odgoja djeteta.
Osnovna razlika između zapadnog i islamskog odgoja djece, odnosno poimanja prava
djeteta
Sigurno da postoji velika razlika između našeg poimanja položaja i prava djeteta i shvatanja tog
pitanja na Zapadu. To je rezultat različite filozofije života, različitog shvatanja i odnosa prema
svijetu koji nas okružuje. Mi na svijet koji nas okružuje gledamo kao na stvorenja Allahova, dž.š.,
Koji je Tvorac svega postojećeg i Koji je uredio odnose među Svojim stvorenjima. Zapadnjaci na
svoje okruženje gledaju materijalističkim pogledom koji isključuje bilo kakve granice kada je
materijalna korist u pitanju.
Moral zasnovan na vjerskim temeljima i prožet vjerskim ubjeđenjem nije prisutan u odnosu