ovde - vera znanje mir

azloga što islam želi da plod u trbuhu svoje majke bude nesmetano u razvojnom procesu i ne želi
da majka rizikuje da taj plod, koji će sutra izrasti u potpunog čovjeka, bude uskraćen prava na
dovoljno prispijevanje hrane.
Zagovornici dozvole abortusa kažu da majka ima pravo da se odluči na abortus, a to nije islamski
opravdano. Jer, po islamu, Allah stvara čovjeka i daje mu dušu. Roditelji su tu samo prirodni i
biološki činioci. Ako bi, po tom navodnom pravu, trudnica imala pravo da odlučuje da li da se
porodi ili da svoj plod pobaci, to bi istodobno drugima dalo pravo na suicid ili na druge sociološke
devijacije. A to je besmislica i anarhija.
Vrlo interesanto pitanje se postavlja da li fetus ima status ljudskog bića, obzirom da svako ljudsko
biće, po zakonu, ima prava i obaveze. Pobornici dozvoljavanja abortusa i „ženskih prava“ kažu da
se abortus ne smatra ubijanjem, ili čedomorstvom, jer ono nema potpuni personalitet. To je, po
našem mišljenju, djelimično tačno. Iz jednostavnog razloga što plod trudnice nema obaveze. Ali
moramo znati da ima svoja prava. Ta prava su da se ono normalno razvija i da se ni na koji način
njegov prirodni razvitak i gravidiranje ne smije ugroziti. Zato, recimo, ljekari brane trudnicama
konzumiranje alkohola, cigareta ili opojnih droga, naporni rad i izlaganje stresovima. Jer fetusu je
potreban mir i harmonija.
Islam smatra plod trudnice ljudskim bićem, pa je stoga atak na njegov život i razvoj ravan ubistvu
čovjeka. To se može jasno nazrijeti iz ovog kur’anskog pasusa gdje Allah, dž.š., obraćajući se
ljudima kaže da su nastali od zemlje, kapi sjemena…
„O ljudi, kako možete sumnjati u oživljenje - pa, Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi
sjemena, potom od ugruška, zatim od grude mesa vidljivih i nevidljivih udova, pa vam pokažemo
moć Našu! A u materice smještamo šta hoćemo, do roka određenog, zatim činimo da se kao
dojenčad rađate i da poslije do muževnog doba uzrastate; jedni od vas umiru, a drugi duboku
starost doživljavaju, pa začas zaboravljaju ono što saznaju. I ti vidiš zemlju kako je zamrla, ali kad
na nju kišu spustimo, ona ustrepće i uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno, zato što
Allah postoji, i što je On kadar mrtve oživiti, i što On sve može“ (El-Hadž: 5-6).
Dakle, besmisleno je opravdavati abortus stavom da fetus nije ljudsko biće, jer su sva živa bića na
svijetu, u svojoj prvobitnoj formi, bila ili fetus, ili zrno ili stabljika. Ako bi po nekima dovoljan
razlog za abortus bila činjenica da je fetus nepotpuno ljudsko biće, onda bi se na drugu stranu
drugima opravdalo da dozvole ubijanje novorođene djece koja isto tako nemaju puni personalitet i
shvatanje života, ili pak psihički poremećenih osoba čiji je pogled na svijet poremećen. A to
niukom slučaju ne možemo dozvoliti.
Po svojoj božanskoj prirodi, islam je vjera sredine. Izreka Muhammeda, a.s., glasi: „Hajru-l-umuri
ewsatuha“ a mogla bi da ima identično značenje našoj poslovici „zlatna sredina“. Ovo navodimo
iz razloga što se polemika o abortusu dijeli na stroge zagovarače prava na abortus i na stroge
oponente takvom činu. U ovom slučaju islam je generalno protiv abortusa, ali u šerijatu postoje i
određeni ustupci. To znači da islam blagovremeno i preventivno djeluje na svaki eventualni
problem u zajednci. Stoga, ako treba birati između života djeteta ili majke, onda islam daje primat
životu majke u odnosu na život djeteta, jer je majka već formirana ličnost i ima svoja prava i
obaveze. Dok dijete, ili fetus nema status lica s punim personalitetom koje za sobom povlači prava
i obaveze pa je stoga normalno da život majke bude dragocjeniji i vrijedniji od života još
nerođenog djeteta. Islam u takvom slučaju „bira od dva zla manje“. Normalno, ovo je u slučaju da
porodilja ima žestokih i rizičnih problema prilikom porođaja i da se njen život dovode u pitanju, ili
da dijete nije potpuno normalne konstitucije, odnosno da ima određenih anomalija koje mogu
ugroziti život majke, ili, pak, koje bi sa takvim anomalijama, poput djeteta koje nema cijeli mozak,
predstavljalo poteškoću sebi i drugima. Isti slučaj je ako se dijete rodi iz incesta ili bude zaraženo
HIV virusom. Dakle, islam je ovdje tolerantniji u odnosu na hrišćanstvo ili na neke druge religije
koje su po ovom pitanju beskompromisne, jer dozvoljava u spomenutim slučajevima abortus.
Jedan od razloga za abortus je planiranje porodice. Islam daje mogućnost planiranja porodice ali
ne putem abortiranja već putem kontracepcije. Još u predislamsko doba Jevreji su koristili praksu