ovde - vera znanje mir

) Isus kao Hristos
Misao o pomazaniku svojstvena je Starom Zavjetu. Odatle je preuzeta i prenijeta u Novi Zavjet na
Isusa. Pomazanik je božji izabranik, koji se odlučuje i posvećuje za službu božju. On je tumač
božje volje običnim ljudima. Svi su obavezni da slušaju riječi pomazanika i da ga osobito cijene,
jer on saopćava ono sto drugi neznaju i ne mogu. Pomazanik se nalazi u izuzetno važnom
položaju. Razumije sto ljudi rade i zna kako da usmjeri njihov životni put prema božjoj volji.
Pogledajmo najprije neke primjere o tome u Starom Zavjetu. U 1 Sam. 2,10 pise da će Bog uzvisiti
rog pomazaniku svojemu (usp. Ps. 132,17), a u 2,35 govori se o svećeniku koji će ići stalno ispred
pomazanika. 13 U 2 Sam. 1,14 David kžnjava čovjeka koji je ubio pomazanika (Saula). U 2 Sam.
19,21 pita se neće li poginuti onaj koji je psovao pomazanika. U 22,51 označuje se David kao
božji pomazanik. 14
Starozavjetni pojam pomazanika nalazi se i u Novom Zavjetu. Na pr. u Djelima (10,38) kaže se da
je Bog pomazao (ehrisen) Isusa iz Nazareta Duhom Svetim. Isto se saopćava u Lk. 4,18 i Hebr.
1,9. U Djelima (4,27) govori se o Isusu kao svetom sinu kojega je Bog pomazao. U 2 Kor. 1,21
piše, da su pomazani oni koji su u Kristu.
Prema tekstovima Novog Zavjeta Isus hoće biti pomazanik ili Mesija. On treba da razriješi ljude
od grijeha. U Mt. 16,16 Petar govori Isusu da je on hristos 15, tj. sin Boga živoga. Na saslusavanju
sudija traži od Isusa da odgovori da li je on Hristos (Mt. 26,23) sln božji. U Mk. 12,35 Isus govori
da je krivo shvaćanje da bi on kao Hristos bio sin Davidov, jer je on viši od Davida. 16
Stoga se oznaka hristosa nalazi uz Isusa kao sastavni dio imena. 17 U Mt. 1,16 stoji: A Jakob rodi
Josipa, muža Marije, koja rodi Isusa prozvanog Hristos (ho legomenos hristos). 18 No hristos se
pojavljuje u tekstovima Novog Zavjeta i kao vlastito ime. 19Dakle, pojmovi: Mesija, Hristos,
pomazanik znače jedno te isto. (Grč. Messias, hebr. m â shiach, aram. mĕshîchâ = hristos, tj.
pomazani). U Starom Zavjetu Mesija je oznaka pomazanih kraljeva, visokih svećenika i patrijarha.
U kasnijem židovstvu mesijanska ideja svodi se na očekivanje zemaljskog kralja. Takvih mjesta
koja to obećaju ima dosta. 20 Za vrijeme rimske uprave te ideje bile su veoma aktuelne. Carstvo
zemaljsko tj. država Izraela očekivala se je kao zbiljski događaj, i ta država treba da zavlada svim
narodima. 21 Stoga se u Apokalipsi tj. u predkršćanskom kultu Isusa nalazi naziv Mesija tj. hristos
koji će vječno carevati 22, što je ovdje sinonim potpune pobjede.
U Novom Zavjetu dokazuje se da je taj očekivani Mesija Isus koga Hebreji ne primaju (Djela
2,36). Da bi tu tezu branili pisci Novog Zavjeta pripisali su Isusu i moć prorokovanja, jer je to bila
oznaka Mesije. 23
Pisci Novog Zavjeta u diskusiji sa Hebrejima isticali su da je Isus kao Mesija nešto mnogo više
nego što su Hebreji mislili pod pojmom Mesija (Mk. 14,61 i d.). Ovaj Mesija će otići na nebo i
sjest će s desne strane Boga oca. Zaista većeg razočaranja Hebreji nisu mogli očekivati. Namjesto
zemaljskog spasa obećaje se Mesija koji će se vratiti na oblaku (Lk. 21,27). 24 Dakle na kraju kao
opća nada ostaje Mesija na oblaku. Time je jasno završena nerealna zamisao o zemaljskim
promjenama i velikoj svjetskoj državi. Eshatologija je nadjačala povijest. Religiozna ideja postala
je jedino važeća.
Oblak kao Isusovo prevozno sredstvo sastavni je dio mitologije prirode. Nebo je zamišljeno kao
božje prebivalište. Bog je svjetlost i u svjetlosti. 25 Stoga je i nebo i oblak sastavni dio te
svjetlosti. Put prema svjetlosti shvaćen je kao put na oblaku. Na nebu se oblaci kreću, približuju i
udaljuju, postaju veći i manji. Taj realni odnos u atmosferi bio je dovoljan religioznoj mašti da tim