ovde - vera znanje mir

Zapada prema pravima djeteta, kao što je kod nas. Mi vjerujemo da je dijete ni’met Allahov, dž.š.,
na kojem Mu trebamo zahvaljivati, te emanet koji treba opravdati. Poslanik, s.a.v.s., pojašnjava da
smo svi pastiri i da je svaki pastir odgovoran za svoje stado. Roditelji su odgovorni za svoju djecu,
cijelo društvo ima odgovornost prema djeci, zato odnos prema njima treba biti ispunjen ljubavlju,
pažnjom i poštovanjem.
Dakle, razlika između našeg pogleda na prava djeteta i stava zapadnjaka je velika, i te razlike treba
uvažavati. Nažalost, ima primjera da se u nekim slučajevima želi nametnuti zapadni način
razmišljanja o ovom pitanju, što je neprihvatljivo. Mi imamo svoje propise, kulturu, običaje i njih
moramo poštovati. Na nama je da ih primjenjujemo i čuvamo od bilo kakvog vanjskog utjecaja.
To što je na Zapadu djeci data potpuna sloboda u vezi s određenim pitanjima, a u islamu se to
ograničava, nije razlog da se prihvati tuđi stav a svoj odbacuje! Čitav svemir je sazdan na
različitostima i one se moraju poštovati, a nikako negirati.
Pravo vanbračnog djeteta
U osnovi, dijete se rada u porodici uz oba roditelja s kojima živi, koji ga paze, odgajaju i s
roditeljskom ljubavlju podižu. Spomenuli smo da dijete ima svoja prava koja moraju biti
poštovana od samog rođenja, pa i prije rođenja. Dok je dijete još u utrobi majke ono ima svoja
prava koja ne smiju biti uskraćena. Zbog toga je ženi propisano da ne posti u danima posta ako
post šteti zdravlju njenog djeteta. Također, u vrijeme trudnoće žena treba paziti na svoju ishranu,
jer bilo koja manjkavost u ishrani direktno utječe na zdravlje djeteta. Roditelji treba da paze na
svoje ponašanje u toku majčine trudnoće, jer svaki problem koji majka doživljava utječe na dijete
u njenoj utrobi. Sve to su prava djeteta na koja treba paziti.
Nekada se dogodi i poremećaj pa se odstupi od osnovnih pravila, te djeca budu rođena iz
nezakonitih veza. To je veliki prekršaj, ali ne znači da to dijete ne smije uživati svoja prava.
Naprotiv, njegova prava nisu upitna, bez obzira u kojim okolnostima je rođeno.
To najbolje pojašnjava hadis koji bilježe Buharija i Muslim, a odnosi se na jednu ženu koja je
zatrudnjela na nezakonit način. Došla je do Muhammeda, s.a.v.s., i tražila da se nad njom izvrši
Allahova kazna. Poslanik joj je odgovorio: “Idi dok ne rodiš! Mi imamo pravo spram tebe ali
nemamo pravo spram onog što je u tvojoj utro¬bi. Šta je pogriješilo dijete koje nosiš da bi umrlo s
tobom?!” Kada je rodila, ponovo je došla i tražila kaznu, na što joj Poslanik odgovori: “Idi i hrani
dijete, jer ono ima pravo da bude ispravno hranjeno!” Kada je dijete poraslo i nije ovisilo o majci
nad njom je izvršena kazna. Na isti način se postupa sa ženom, trudnicom, koja ubije nekoga. Iako
ona zaslužuje smrtnu kaznu, ta kazna neće biti izvršena sve dok ne rodi dijete i dok ono ne bude
potpuno neovisno od nje.
Za potpuno harmoničan razvoj ličnosti djetetu je potrebna ljubav i razumijevanje. Ukoliko je to
ikako moguće, dijete treba da raste pod starateljstvom i odgovornošću svojih roditelja, ali u
svakom slučaju u jednoj njemu naklonjenoj klimi i sa moralnom i materijalnom odgovornošću;
dijete ne smije biti odvojeno od majke osim pod posebnim okolnostima.Društvo i javne ustanove
imaju obavezu da djeci bez roditelja ili djeci koja nemaju dovoljno dobar životni smještaj pruži
posebnu brigu. Novčana pomoć države ili druge vrste pomoći za djecu iz porodica sa velikim
brojem djece su poželjne.
Dakle, osnova je da dijete odrasta u okrilju porodice, međutim, ako dođe do vanbračne trudnoće,
dijete ne snosi nikakvu krivicu za to i njemu treba osigurati uslove za normalan razvoj u
granicama mogućnosti, kako bi ostvarilo svoja prava kao i svako drugo dijete.
Koja su prava djeteta, a koje su obaveze roditelja, odmah nakon rođenja?
Jedan od propisa, odmah nakon rođenja, je da otac prouči djetetu ezan na desno a ikamet na lijevo
uho.
Jako je bitno za dijete da prvi glasovi koje čuje na ovom svijetu budu riječi tevhida. To je ujedno i
prvi savjet koji roditelj daje svom djetetu, da slijedi vjeru u Jednog i Jedinog Allaha, dž.š. Na
vjerniku je da svoj život počne i završi vjerujući u Allaha, dž.š. Dakle, prvo što čovjek čuje treba
da budu riječi tekbira, a zadnje što izgovori da budu riječi šehadeta.