ovde - vera znanje mir

da bude zdravo, te je na roditeljima da otklone sve ono što ugrožava zdravlje djeteta. Ukoliko
nismo u stanju sačuvati dijete od tako opasnih bolesti onda ćemo spriječiti trudnoću i na taj način
izbjeći negativne posljedice.
Adopcija
U šerijatskom pravu postoje posebni propisi koji se odnose na prava i obaveze prema djetetu
kojem su nepoznati roditelji, odnosno koje su roditelji ostavili pa ga neko pronašao. Nije nikakav
problem da takvo dijete bude zbrinuto u nekoj od muslimanskih porodica kako bi moglo normalno
odrastati. Međutim, potpuno posinovljenje tog djeteta i njegovo uvrštavanje u nasljedstvo, kao i
smatranje tog djeteta članom porodice koji ima ista prava prema ukućanima nije dozvoljeno. To
dijete nije u krvnom srodstvu prema ženi koja se brine o njemu, njena djeca mu nisu sestre niti
braća, pa se prema njemu treba odnositi kao prema tuđem djetetu, s dužnom pažnjom, ali bez
otkrivanja avreta pred njim, kada spozna šta je avret, i pripisivanja porodici iz koje ne potiče.
Dakle, o djetetu je potrebno voditi brigu, ali kada odraste treba ga upoznati s njegovim stanjem.
Allah, dž.š., u Kur’anu kaže: «…. niti je posinke vaše sinovima vašim učinio. To su samo vaše
ri¬ječi, iz vaših usta, a Allah istinu govori i na pravi put izvodi. Zovite ih po očevima njihovim, to
je kod Allaha ispravnije. A ako ne znate imena očeva njihovih, pa, braća su vaša po vjeri i
štićenici su vaši…» (Al-Ahzab: 5-6).
To znači da je izjava o adopciji sastavljena od riječi koje ne korespondiraju sa stvarnošću. Puka
izjava ne može promijeniti stvarnost niti činjenice, ne može stranca učiniti ni rodbinom ni
nasljednikom, niti nekog pojedinca sinom. Puko usmeno izražavanje ili nekakav simbolički govor
ne može nečiju krv ubrizgati u vene usvojenoga sina, niti može proizvesti osjećanja očinske
naklonosti u ljudskome srcu a ni sinovska osjećanja u srcu usvojenoga djeteta, kao što ne može
prenijeti genetske, fizičke, duševne ili mentalne crte.
Još bolji način je da ga žena koja preuzme brigu o njemu zadoji dok je još malo, ako ona doji
svoju djecu. Tada joj ono postaje dijete po mlijeku, a njena djeca - njegova braća i sestre po
mlijeku. Takvim postupkom je mnogo šta olakšano i status djeteta u porodici dodatno učvršćen.
U konvenciji o pravima djeteta koja je prihvaćena od Plenarne skupštine Ujedinjenih nacija 11. 12.
1989. godine, se kaže: Posvojenja trebaju biti dozvoljena samo u najboljem ineresu djeteta i mogu
se izvršiti tek nakon dozvole nadležnog organa i nakon pristanka roditelja, rođaka ili drugih za
dijete odgovornih osoba. Mislim da je ovakav stav identičan islamskom.
- Adopcija radi odgajanja i obrazovanja
Islam je ukinuo onu vrstu adopcije koja od usvojenoga dječaka čini člana familije sa svim pravima
u nasljedstvu, gdje mu je (u familiji) dopušteno da se slobodno miješa sa ostalim članovima
domaćinstva, adopciju u kojoj se zabranjuje ženidba itd.
Ali riječ posinjavanje {tebnijje, adopcija) upotrebljava se i u drukčijem smislu, što islam nije
zabranio, a to je: kada čovjek u kuću primi siroče ili nahoče da bi ga odgajao ili obrazovao i da ga
tretira kao svoje dijete: štiti ga, hrani, odijeva, podučava i pazi kao i svoje rođeno dijete. Međutim,
on to dijete ne pripisuje sebi niti mu daje prava koja je šerijat rezervisao za rođenu djecu. Ovo je
izuzetno lijep čin u Allahovoj, dž.š., vjeri, i onaj ko ga izvrši bit će nagrađen Džennetom.
Resulullah - alejhi’s-selam - je rekao: «Ja i onaj koji zbrinjava siroče bit ćemo kao ova dvojica u
Džennetu», pokazavši svoj srednji prst i kažiprst s neznatnom razdaljinom.
Ako čovjek nema vlastito dijete, a želi da ovakvo dijete pomogne svojim materijalnim sredstvima,
on mu može darovati šta hoće dok je živ, a može mu ostaviti u nasljedstvo jednu trećinu svoje
ostavštine prije nego što umre.
U posljednje vrijeme dešava se po svijetu sklapanje jednospolnih brakova (gay marriage). U
takvoj bračnoj zajednici islam kategorički brani usvajanje djeteta, jer se time automatski gubi
njegovo pravo na pravilno i zdravo odgajanje, bilo tjelesno ili duhovno.
Pravo djeteta na utvrđivanje njegovog porijekla
Tačnom utvrđivanju porijekla djeteta islam poklanja veoma veliku pažnju. Jedan od razloga
zabrane nemorala je i nemogućnost utvrđivanja porijekla djeteta. Osoba koja zna ko su mu