ovde - vera znanje mir

Ziba Mir-Hosseini, u svojim publikacijama, kao i Miriam Cooke u svojoj novoj knjizi - Women
Claim Islam: Creating Islamic Feminism through Literature, te mnogi drugi.
Neki od specifičnih ciljeva identični su onima koje ranije artikuliraše sekularne feministkinje,
poput promjene statusa muslimana u različitim zakonicima. Drugi raniji feministički zahtjevi već
su odavno realizirani u mnogim mjestima. Kada sekularne i islamske feministkinje pokušavaju
raditi zajedno porad zajedničkih ciljeva, često bivaju spriječene ili razdvojene od strane
konkurentskih političkih snaga, kao što se to desilo u Jemenu, nakon uspješnoga koalicionoga rada
širokoga spektra ženā koje nastojaše onemogućiti ozakonjenje regresivnoga zakona o ličnome
statusu, 1997. godine.
5. Konstitutiranje diskursa
Kako je konstituiran islamski feministički diskurs? Ovo pitanje uključuje i ono što neki
muslimani nazivaju islamska feministička teologija (naprimjer, mlada istraživačica iz Libana,
Hosni Abboud, koja se bavi pitanjem Merjeme u Kur’anu, jedine žene spomenute imenom u
Svetoj Knjizi).
Osnovni argument islamskoga feminizma jeste da Kur’an afirmira princip jednakosti svih živih
bićā, ali da je jednako tretiranje ženā i muškaraca (i drugih kategorija ljudi) u praksi ometano ili
potkopavano patrijarhalnim idejama (ideologijom) i življenjem. Islamska jurisprudencija, fikh,
konsolidirana u svojoj klasičnoj formi u IX stoljeću, bijaše upotpunosti prožeta patrijarhalnim
razmišljanjem i ponašanjem.
Upravo ova patrijarhalno modulirana jurisprudencija oblikovala je raznolike privremene
formulacije Šerijata. Hadis, preneseni, ali ne uvijek i autentični, izrijek i radnja poslanika
Muhammeda, također je često upotrebljavana u osnaživanju patrijarhalnih ideja i života. Ponekada
su hadisi, kao što je rečeno, upitne autentičnosti, a nekada se upotrebljavaju i izvan konteksta.
Stoga je prioritet islamskoga feminizma krenuti ravno ka islamskome osnovnome i centralnome
svetome Tekstu, Kur’anu, nastojeći ojačati njegove poruke jednakosti. Neke žene fokusirane su
isključivo na Kur’an (Amina Wadud, Rifaat Hassan, Fatima Naseef iz Saudijske Arabije); druge
primjenjuju svoja “ponovna čitanja” Kur’ana na različite formulacije Šerijata (poput Libanonke
Aziza Al-Hibri, i Pakistanke Shaheen Sardar Ali); druge se, opet, orijentiraju na iznovno
razumijevanje hadisa (Marokanka Fatima Mernissi, Turkinja Hidayet Tuksal).
Osnovne metodologije ovih islamskih feministkinja jesu klasične islamske metodologije
idžtihada (neovisno istraživanja religijskih Izvora), i tefsira (tumačenja Kur’ana). Zajedno s
ovima, koriste se i metode i instrumentarij lingvistike, historije, literarnoga kriticizma, sociologije,
antropologije i tako dalje.
U pristupu Kur’anu, žene pridružuju čitanju vlastita iskustva i pitanja. Ističu da je klasično, a
naročito postklasično, tumačenje bazirano na iskustvu muškarca, postavljanju muškarca u
centralni položaj i svekolikome utjecaju patrijarhalnih društava u kojima žive.
6. Feministička hermeneutika
Naglašavanje spola, ili kako bi se moglo nazvati feministička hermeneutika uči (Kur’an) tragajuči
za potvrdama u Kur’anu o jednakosti spolova, što je zanemareno od strane muškaraca tumača koji
napisaše korpus tefsirā promovirajući doktrinu o muškoj superiornosti koja je reflektirala mentalni
sklop dominirajućih patrijarhalnih kultura.
Postoji veliki broj ajeta u Kur’anu koji naglašavaju jednakost muškarca i žene. Jedni od njih
nalaze se u suri Sobe: “O ljudi! Mi smo vas od muškarca i žene stvorili i plemenima i
narodima vas učinili, da biste se upoznavali! Od vas je kod Allaha najplemenitiji onaj koji se
Njega najviše boji! Allah sve zna i obaviješten je.”
Esencijalno i ontološki, sva ljudska bića su jednaka, međusobno se razlikuju na osnovu zakonitoga
prakticiranja i implementiranja osnovnih kur’anskih principa pravde. Stoga, ne postoji
kontradikcija između “biti feministkinja” i “biti musliman”, percipiramo li femenizam kao
svjesnost o nasilju nad ženom zbog spolne pripadnosti, odbacivanje takvih ograničenja kojima je