ovde - vera znanje mir

užan, Klement i Origen su zaključili, ako se sadržaj preuzima za Isusa, onda se i opis lica (iako
nezgodan) mora prenijeti na sina božjega. 7
Lik božjeg sina mora biti problem za one koji misle da je Isus ne samo povijesno lice nego i božji
sin. Budući da u tekstovima nema ništa pouzdano moralo se je maštanjem nadomjestiti tako
potreban dokumentarni sadržaj. Isus nije smio biti premalen a niti previsok. Niti premršav niti
predebeo. Trebalo je ići na sredinu i simetriju. Smiren pogled je bolji nego divlji pogled.
Zamišljenost više odgovara proroku i Mesiji svijeta nego komičnost. Unutrašnja mirnoća bolja je
nego čuvstvena požuda. Šutnja potencira smirenost duha. Tako su vjernici oblikovali lik svoga
spasitelja. Estetski i umjetnički taj lik doveden je na ideal ljepote a realna ostvarenja toga mogla su
se naći u grčkoj umjetnosti. 8
Idealiziranjem Isusovog lika dogodio se paradoks. Prema Mojsiju Bog je stvorio čovjeka po
svome obličju. Ljudi se po svome obliku veoma razlikuju. Ako su ljudi stvoreni po božjem obliku
onda bi Bog morao u sebi sadržavati sve oblike ne samo ove koji sada postoje, nego i one moguće
koji će se kasnije pojaviti. Bog bi morao biti suma svega što jest i što nije. Kako bi onda izgledao
Bog? Kakav bi to oblik bio? Nezamišljiva fizionomija. Bog bi bio suma apsurda u estetskom
smislu, tj. negacija svakog oblika kao posebnosti i simetrije.
Idealiziranjem Isusovog lika uklanja se postojeća raznolikost i mogućnost forme, jer se i Boga
zamišlja kao apsolutnu ljepotu. To je protivrječno, jer tih oblika ima koliko ima ljudi, pa se o
jednom uopće ne može govoriti.
Istaknuti kritičar kršćanstva Arthur Drews dokazivao je opširno svoju tezu da se pojam Isus i
sadržaj kršćanstva mogu objasniti jedino u okviru astralnog shvaćanja. 9 Sunce, mjesec, zvijezde i
nebo u mnogim religijama imaju svoje posebno mjesto, utjecaj i značenje. I kršćanstvo nosi u sebi
te utjecaje. Stoga u principu Drews ne prihvaća historijskog Isusa. Cijeli sadržaj legendi o Isusu
mogu se podijeliti na dva bitna dijela: 1. Predkršćanski kult Isusa i 2. Kršćanski kult Isusa.
Kršćanski kult dijeli se na tri odvojena područja: Pavlov Isus, Isus sinoptičara i Ivanov Isus.
U predkršćanskom kultu Isusa, obožava se sunce kao plodnost. Isus je kao i Marduk, Mitra i drugi
bogovi Bog spasilac. 10 Umiranje i oživljavanje prirode prenijeto je na kult Boga koji trpi, umire i
oživljuje. To je poznato svim azijskim religijama. Dan uskrsnuća nije svagdje jednak. Oziris je
uskrsnuo treći dan, a Attis četvrti. 11 U grčkom mitu trpe Prometej i Dionis-Zagrej. Kod
Perzijanaca pati Mitra.
Drews misli da je Josua (Isus) bilo ime različitih židovskih sekti koje su očekivale Mesiju. Kasnija
oznaka Nazarećanin izmišljena je, jer nijedna sekta nije se zvala po imenu mjesta svog osnivača.
Kršćanski Isus dobiven je raznim falsifikatima. Drews kaže, da je kršćanstvo judaizirani i
oduhovljeni kult Adonisa . S tim u vezi dokazuje da kršćanstvo nije nastalo u Jerusalemu, nego u
Antiohiji, gdje je bio glavni kult boga Dionisa.
Elementi astralnog shvaćanja u kršćanstvu su očiti . Takvi utjecaji pokazuju težnju za otkrićem
čovjekova mjesta u kosmosu. Drews je u prilog svoje teze naveo mnogo komparativnog
materijala. Tim je još jedanput pokazao, da kršćanstvo ne može za sebe tražiti posebno mjesto
izvan tadašnjeg religioznog zbivanja. No Drewsov zaključak mora se izmijeniti. Ne mogu se
astralno objašnjavati sve religiozne pojave. Povijesni odnosi i utjecaji imaju svoje i sadržaje i
forme. Stoga religija ne može biti samo odraz neba. Astralni dio je u manjem ili većem opsegu
element svake stare religije, ali ne i cjelina. Na toj razlici treba korigirati Drewsa. 12