ovde - vera znanje mir

iznevjeriti obećanja. Nakon toga piše dalje Plinije, oni su se razilazili s tim da se opet okupe za
zajedničkim stolom, no ipak umjereno i nedužno (innoxium). »Sa svim tim oni su prekinuli poslije
moje naredbe kojom sam ja, prema tvome uputstvu, zabranio bilo kakva tajna udruženja« (quod
ipsum facere desisse post edictum meum, quo secundum mandata tua hetaerias esse vetueram).
Poslije ove pohvale kršćana Plinije kaže da je strogo saslušavao ljude koji su prisustvovali tom
kultu. Prema Pliniju taj kult je naopako i pretjerano praznovjerje (Nihil aliud inveni quam
superstitionem pravam, inmodicam). To praznovjerje (superstitio) širi se veoma brzo u gradovima
i po selima. No uslijed poduzetih mjera stanje se popravlja. Ponovno se kupuju žrtvene životinje i
posjećuju stari hramovi.
Iz cijelog pisma proizlazi dvoje. Prvo, Plinije se obraća caru, jer ne zna kako da postupa s
kršćanima koji su velika opasnost, i drugo, hvali ih, te kaže da se stanje vidno popravlja. Šta se
može ljepše reći od toga da su njihovi skupovi umjereni i nedužni?
U odgovoru car Trajan (Plinije X.97) piše da se slaže sa mjerama koje je Plinije poduzeo. Ako se
optuženi odrekne svoje vjere i izvrši stare obrede treba ga pomilovati. Na kraju car upućuje Plinija
da ne uzima u obzir anonimne prijave, jer bi to bilo veoma loš primjer, a protivi se i našem
vremenu (Sine auctore vero propositi libelli in nullo crimine locum habere debent. Nam et pessimi
exempli nec nostri saeculi est).
Plinije je napisao blizu 100 pisama kao namjesnik Bitinije. No on prije ovog pisma nigdje ne
najavljuje niti spominje kršćane kao problem. I eto, odjednom su tu kao veliki pokret, koji se širi
po svim naseljima. Očito je, da pismo ima apologetsku namjeru i potječe od kršćanskog autora.
Sovjetski akademik R. J. Viper 29 piše da se interpolacija teksta može vidjeti i u opisu Plinijevog
držanja prema heterijama (tajna udruženja). Prema tekstu proizlazi, da Plinije ne zna kako da
postupa prema takvim udruženjima. S tim u vezi Viper piše: »Izricati takve sudove o heterijama i
o putevima borbe s njima mogao je samo autor koji je bio udaljen od Trajanove epohe i koji nije
imao jasne predstave o administrativnom uređenju Trajanovog vremena....« (str. 195—96).
»Vijest o progonu kršćana kao heterije razilazi se s mišljenjem o heterijama i sa odnosom vlade
prema njima u drugim Plinijevim pismima Trajanu.«
Trajan je zabranio osnivanje vatrogasne stanice u Nikomediji zato što su slična udruženja
(factiones) unijela već mnogo nemira u provincije i što su često postajala heterije. 30
Upozorio bih da se iz pisma koja govore o potrebi da se osnuje vatrogasna stanica može vidjeti
protivrječnost u tekstu X.96. na osnovu nekih termina. Kad Plinije piše o osnivanju vatrogasnog
udruženja, onda on upotrebljava ime: collegia (collegium fabrorum). U Rimu su bila udruženja
(collegia) zanatlija od vremena Nume. Zanatlije su se sastajali u takvim svojim udruženjima. Imali
su čak i posebne svoje običaje. Iz takvih udruženja često su izbijali neredi i nepoželjni zahtjevi.
Stoga su ta udruženja bila zabranjena 68. prije n. ere, a opet dozvoljena 58. prije n. ere. 31
U odgovoru na Plinijevo pismo Trajan upotrebljava najprije termin: factio — što bi značilo
zajednica i kaže da bez obzira kakvo će ime dati tom udruženju (sada je upotrebljen naziv:
sodalitas) brzo će ona postati heterije, tj. tajna udruženja.
Poslije ovoga veoma je čudno kad u X.96. Plinije navodno piše Trajanu i obavještava ga o
kšćanima, koji se kao čvrsta organizacija potajno sastaju i pita što bi radio. Plinije je smatrao
mogućim da se osnuje collegium (na pr. vatrogasaca). Ali čim to nije collegium, onda on točno