ovde - vera znanje mir

Napomena: Bratstvo religija 1 i Brastvo religija 2 su jedinstven tekst, ali zbog dužine ne može da
stane u okviru jednog bloga.
Kako sam zavoljela maramu (Yvonne Ridley)
Sunday, December 23rd, 2007
Političari i novinari naprosto strašno uživaju da pišu o represiji žena u Islamu … bez da su ikada
popričali sa ženama ispod marame. Oni jednostavno nemaju nikakvu ideju kako su muslimanke
zaštićene i poštovane unutar okrilja Islama, koje je izgradjeno prije više od 1400 godina. No bez
obzira na sve, pišući o kulturološkim problemima, kao što su brakovi izmedju djece, žensko
sunećenje, ubistva iz osvete, prislini brakovi, oni vjeruju da se ono što govore, temelji na znanju
Islama.I već mi je zlo kada Saudijsku Arabiju citiraju kao primjer kako su žene potlačene u zemlji
u kojoj im niti voženje auta nije dozvoljeno..Ovakvi problemi jednostavno nemaju nikakave veza
sa Islamom, no ipak oni pišu i pričaju o njima sa nekim prizvukom arogantnog autoriteta,
pogrešno optužujuci Islam. Molim vas nemojte mješati kulturu/tradiciju sa Islamom.
Pogrešne interpretacije
Zamolili su me da napišem kako Islam dozvoljava muškarcima da istuku svoje žene. Oprostite, ali
nije istina. Da, sigurna sam da ce kritičari Islama citirati Kur’anske ajete i hadise, ali uglavnom
izvadjene iz konteksta. Ako muškarac podigne prst na svoju ženu, nije mu dozvoljeno da ostavi
nikakva otiska na njenom tijelu.. ovo je drugi način da Kur’an kaže „Nemoj tući svoju ženu,
glupane.“Obratimo pažnju na neke jako interesantne statistike, hmmm. Prema Nacionalnoj vrućoj
liniji za nasilje u porodici, 4 miliona amerikanki dožive ozbiljan napad od partnera u prosječnom
periodu od 12 mjeseci.U prosjeku, vise od 3 žene su ubijene dnevno od ruke muža ili dečka … ovo
je skoro 5500 žena pretučenih na smrt od 9/11.Neko može reći da je to šokantna činjenica za tako
civilizirano društvo, no prije nego počnem da zvučim kao neki pametnjaković, želim reći da je
nasilje nad ženama globalni problem. Nasilni muškarci ne dolaze u vidu odredjene religije ili
kulturološke kategorije. Realnost je da je jedna od tri žene u svijetu bila žrtva nasilja, prisiljena na
spolni odnos, ili na neki drugi način zlostavljana. Nasilje nad ženama prelazi granice religije,
bogatstva, staleža, boje kože i kulture.
Iluzija ravnopravnosti
Ipak, prije dolaska Islama, žene su bile tretirane kao niža bića. Zapravo, na zapadu žene još uvijek
imaju ovaj problem, gdje muškarci još uvijek misle da su superiorni. Ovo se može naročito vidjeti
u unaprjedjenjima na radnom mjestu i visini plata u čitavom spektru zanimanja, od čistačica do
zena na izuzetno visokim funkcijama.Žene na zapadu se tretiraju ka roba, a tu je i seksualno
ropstvo u usponu, maskirano pod raznim marketing sloganima, gdje se ženska tijela prodaju kroz
čitav reklamni svijet. Kao što sam spomenula ranije, ovo je društvo gdje je silovanje, seksualni
napad, i nasilje nad ženom nešto svakidašnje, društvo gdje je ravnopravnost izmedju muškaraca i
žena iluzija, društvo gdje je ženina moć uglavnom samo povezana sa veličinom njenih grudi.I ja
sam prije gledala na žene ispod marame kao tiha, represirana stvorenja, a sada na njih gledam kao
na osobe sa raznim sposobnostima i talentima, snažne žene čiji tip sestrinstva pravi da zapadni
feminizam blijedi do totalne nebitnosti. Moji pogledi su se promijenili nakon, zaista, užasavajućeg
iskustva ropstva u rukama Talibana, nakon što sam se iliegalno uvukla u Afganistan u Septembru
2001., ispod burke.Za vrijeme mog desetodnevnog ropstva, dogovorila sam se da, ako me puste na
slobodu, ću čitati Kur’an i učiti o Islamu. Uprkos svim očekivanjima, ova nagodba je upalila i
oslobodili su me. Ja sam održala svoju riječ, ali kao novinarka koja izvještava sa Bliskog Istoka,
shvatila sam da moram da vise naučim o religiji koja je tu očito bila način zivota.I NE. Ja nisam
žrtva Stockholm sindroma. Da budes žrtva moraš imati dublju vezu sa onima koji su te zarobili. Za
vrijeme mog zarobljeništva, pljuvala sam, psovala, proklinjala i zlostavljala moje čuvare, odbijala
njihovu hranu i štrajkala gladju. Nisam sigurna ko je bio sretniji kada su me oslobodili – oni ili ja
!