ovde - vera znanje mir

žena podvrgnuta, i napor ka konstruiranju i implementiranju pravičnijega sistema odnosa među
spolovima.
Feministička hermeneutika razlikuje univerzalne ili izvanvremenske osnovne principe i
partikularne ili kontingentne, odnosno efemerne principe. Vezano za posljednje, neke radnje
bijahu dopuštene na jedan ograničen i kontroliran način, kao metod suzbijanja prevladavajućega
ponašanja u društvu u kojem je spuštena Objava a istodobno ohrabrivanja vjernika njihovim
usmjeravanjem na put ka potpunijoj pravdi i jednakosti u međuljudskim odnosima. Feministička
hermeneutika ima tri pristupa:
1) reviziranje ajeta Kur’ana kako bi se korigirale lažne priče koje kruže, kao što je razumijevanje
stvaranja i događaja u Raju koji podipuru zagovore o superiornosti muškarca;
2) citiranje ajeta koji sasvim jasno naglašavaju jednakost žene i muškarca;
3) razlaganje ajeta koji govore o razlici između muškarca i žene a koji su obično interpretirani na
način promicanje dominacije muškarca.
Kao jedan primjer nove interpretacije Kur’ana, možemo pogledati IV suru, 34. ajet. Premda
esencijalno jednaki, ljudska bića stvorena su biloški različita, kako bi se vrsta održala. Samo u
naročitim kontekstima i uvjetima muškarci i žene imaju različite uloge i funkcije.
Žena može roditi i dojiti, te, stoga, u tome naročitom uvjetu, suprug je zadužen, po Kur’anu,
obezbijediti materijalnu potporu, kao što je naglašeno u IV suri, ajet 34.: “Muškarci su zaštitinici
(qawwamun) žena, jer Allah je jedne iznad drugih odlikovao (bima faddala), i zato jer
muškarci troše svoje imetke!” Wadud-Muhsin, Hassan, Al-Hibri, Naseef i drugi, pokazuju da
riječ qawwamun znači “skrbiti se o”, te da je taj pojam upotrebljen kao norma kako bi se
muškarcu ukazalo na obavezu staranja o ženi za vrijeme trudnoće i podizanja djeteta. Istodobno, to
ne znači nužno da se žena ne može sama o sebi starati za to vrijeme.
Pojam qawwamun nije bezuvjetna potvrda muškarčevoga autoriteta i superiornosti nad ženom u
svim vremenima, kako su to tvrdili klasični muški interpretatori. Ženske egzegete, stoga, pokazuju
kako su klasični tumači-muškarci preinačili specifično i kontigentno u univerzalno.
Ne želim ući u egzegetsku bitku, sada, ovdje, već samo ukazati na islamske feminističke pravce.
Što se tiče argumenta da muškarci imaju vlast nad ženama, razlažući konkretan ajet, kao što je
ovaj prethodno citirani, egzegete također skreću pažnju na drugi ajet koji naglašava zajedničku
odgovornost, a to je 71. ajet IX sure Kur’ana koji kaže: “A vjernici i vjernice zaštitnici su jedni
drugima.”
7. Ka kakvome završetku?
Islamski feminizam služi ljudima u njihovim življenju, a također može biti i snaga za poboljšanje
kvaliteta države i društva. Druga generacija muslimanki zajednicā Zapadne dijaspore te
muslimanskih manjinskih zajednica, često su “uhvaćene” između prakse i normi autentičnih
zavičajnih kultura roditelja koji emigriraše iz država Srednjega Istoka ili Južne Azije, i života u
svojim novim zemljama.
Islamski feminizam pomaže tim ženama razdvojiti patrijarharnost od religije; pruža im islamske
načine razumijevanja ravnopravnosti spolova, mogućnosti društva i njihovoga vlastitoga
potencijala.
S druge strane, islamski feministički diskurs jednako je važan u zemljama gdje su muslimani
većinska populacija. On konstituira različite stavove ljudi i njihovo razumijevanje i vezanost za
vlastitu religiju i kulturu, naglašavajući snažnu i islamsku artikulaciju ravnopravnosti spolova.
Iznova propitivajući Kur’an i hadis, islamske feministkinje polučuju jake argumente da islam
ne dopušta obijesno činjenje nasilja nad ženama, promovirajući ideju da je nasilje nad ženama -
antiislamsko. Ovo sâmo neće zaustaviti nasilje, ali je jedno od mnogih oružja protiv njega.
Malezijska grupa Sisters in Islam, jedna je od mnogih koja napisa pamflet protiv nasilja nad
ženama počinjenoga u ime islama i koja taj spis distribuira širom svijeta. Južnoafrička naučnica
Saadiya Shaikh također je završila studiju o ovoj temi, i trenutno razmatra poimanje seksualnosti u
islamskim religijskim tekstovima.