ovde - vera znanje mir

Tu se krije ontološki uzrok Apokalipse. Tu se krije izvor svih nesreća savremenog čovečanstva.
Vilardova plovidba uzvodno dobija simbolički smisao. Kraj njegovog puta jeste početak reke,
odnosno njen izvor.
Na izvoru reke, u dubinama džungle, nailazi i na izvor svih zabluda i nesreća savremene istorije sa
čijim se pojavnim oblicima upoznavao tokom plovidbe.
Zato Vilard ne prihvata poklonjenje Kurcovih sledbenika, a time ni svoje ''božanstvo''. On se vraća
na brodić i nestaje u tami opustošenog sveta. Takav njegov postupak predstavlja još jedan
simbolički iskorak filma. Odbacivanje ponuđenog ''božanstva'' je poziv da se ne učestvuje u igri
malih bogova, jer je borba za ''sreću i napredak čovečanstva'' - borba za ''najveće ništa u istoriji''.
ISUS
Friday, February 29th, 2008
• Ime i pojam Isus
Do početka drugog stoljeća n. ere ime Isus bilo je među Židovima veoma rašireno. No poslije
drugog stoljeća to ime je sve rjeđe među Židovima a iščezlo je i iz grčke jezične upotrebe.
Legenda o Isusu kao sinu božjem širila se je najprije u kršćanskim općinama. Pobjedom
kršćanstva ta legenda postala je obavezna istina. U tekstovima Novog Zavjeta ime Isus
upotrebljava se i za neke druge ljude. U Djelima (7,45) govori se o Isusu tj. Navinovom sinu. U
tekstu stoji samo Isus. 1 No smisao je jasan. U Hebr. 4,8 opet se govori o tome Isusu. 2 U Lk. 3,29
u izlaganju genealogije evanđeoskog Isusa navodi se među njegovim ostalim precima i jedan koji
se zvao Isus.
U izlaganju suđenja Isusu govori se o Barabi koga narod traži da se oslobodi, a Isusa neka sude.
Prema tekstu (koji teolozi ispuštaju) ime Barabe je Iesous Barabbas ( ησουο Βαραββασ Mt .
27,16). Nezgodna koincidencija. Razbojnik Isus i božji sin Isus na istom suđenju. Nije li to bio
razlog da je Barabi oduzeto pola imena? U Djelima (13,6) govori se o jednom Jevrejinu s Kipra,
označenom kao lažnom proroku kome je bilo ime Bariesous ( Βαριησους ). U poslanici
Kološanima (4,11) apostol Pavle govori o svojim pomagačima i navodi Isusa zvanog Justos.
Da li se iz samih tekstova može zaključiti na historijsku egzistenciju Isusa ili ne? Neki istraživači
misle da se iz samih tekstova može nači potvrda da Isus nije historijsko lice. 3
Prema shvaćanjima teologa naziv Isus Nazarećanin (Iesous ho Nazaraios) treba da istakne
konkretnu historijsku ličnost. Primjeri teksta nalazali bi se u Djelima Apostolskim. 4 Da li to može
biti mjerodavno? Je li iz toga slijedi da je Isus bio uopće historijsko lice? Teolozi smatraju da je
naziv Isus iz Nazareta Galilejskoga i Isus Nazarećanin, nastao da bi se ovog Isusa razlikovalo od
drugih ljudi toga imena. 5 No to još nisu dokazi, niti je to mjerodavno, jer kršćanstvo je počelo u
heleniziranom dijelu Židova. Potvrdu za to nalazimo u samom nazivu kršćanin, koji se je prvi put
pojavio u Antiohiji (Djela 11,26). Da je Isus bio historijsko lice ne bi li se ime kršćanin oblikovalo
prije tamo gdje je on hodao i učio, stradao i umro? Kako to da sve te uslove prevlada dijaspora
heleniziranih Židova u grčkom gradu Antiohiji te da odatle potekne ime kršćanin.
Židovi su bili helenizirani ne samo u dijaspori nego i u Palestini. Potvrdu za to nalazimo u Djelima
Apostolskim. 6
Otpor novoj vjeri bio je veoma jak. To se vidi i po načinu argumentiranja novih misionara. Kad ni
čuda nisu imala željeni efekt tražilo se je jačih razloga da bi neznabošci primili novo vjerovanje. U
Djelima (14,16 i d.) Pavle kaže da je za vrijeme prošlih generacija Bog pustio pagane (ta ethne)