ovde - vera znanje mir

ambulante, bolnice i kliničkog centra. Nije dozvoljena upotreba primitivnog pribora i alata i
obavljanje toga delikatnog posla u selima i zabačenim mjestima.
Ako se ova tri aspekta uzmu u obzir cirkumzicija žena ne može biti okvalifikovana kao zabranjena
djelatnost (haram) niti kao divljački zločin, a pogotovu ne ako se ukaže potreba za tim koju je
potvrdio liječnik specijalista koji je kompetentan za takve stvari.
O novom obliku religijske edukacije: “medjureligiozno ucenje”, kao
alternativa
Friday, February 22nd, 2008
Jasno je da, ako - u duhu Hansa Kunga - zelimo stvoriti oblik religijske edukacije koja ozbiljno
shvata pluralizam, ali ne zeli upasti u relativizam, trebamo dijalogu dati centralno mjesto u reformi
vjerske edukacije. Ali, ne samo to, religijskoj edukaciji ne smiju nedostajati bilo kakvi oblici
angazovanja.
Dakle, dijalog postaje relevantan upravo u suocavanju s obavezama. Ovi aspekti - dijalog i
obaveza - uvedeni u religijsku edukaciju mogu ponuditi adekvatan odgovor na izazove s kojima se
suocavamo.
Dijaloska religijska edukacija prevazilazi cisto fenomenolosko ucenje religija (ucenje o religiji - ili
multireligiozna edukacija kako smo je prethodno nazvali), kao i zatvorenu, bojazljivu i egoisticnu
religijsku edukaciju (ucenje u religiji - ili monoreligiozna edukacija).
To ne znaci da vise nema mjesta za katakizam u religijskoj edukaciji. Sve dok se koristi za
upoznavanje mladih ljudi s odredenim religioznim obicajima, a ne iskoristava za ubjedivanje ili
njihovo preobracivanje, katekizam je prihvatljiv.
U svakom slucaju, nova vrsta religijske edukacije koja se susrece sa zahtjevima potrebnog
dijaloga, istrajnog zalaganja i zdravog (samo)kritickog osjecaja, navela je religijske pedagoge da u
devedesetim razviju medureligiozni koncept.
On se razlikuje od monoreligiozne edukacije jer priznaje pluralizam i, stavise, prihvata ga
integrisuci ovaj aspekt drustva u nastavni program. Religijska edukacija postala je mjesto susreta
razlicitih religioznih uvjerenja.
Takoder, ona se dalje razlikuje od multireligioznog modela, odbacujuci religijski apsolutizam, kao
i objektivni prikaz mnostva religija. U medureligioznom modelu, studenti su ne samo informirani,
nego i upuceni - od strane nastavnika koji zastupa izricito religiozno (krscansko) stanoviste - u
obicaje i pravila razlicitih religija, dajuci im priliku duhovnog obogacivanja i razvoja licne
religioznosti.
Nastavni program medureligiozne edukacije zeli prikupiti citav niz tvrdnji o istini kroz
hermeneuticko-komunikativni dijalog. U ovom procesu, ucenici su potpuno zainteresirani subjekti,
jer se mogu ubaciti u dijalog i bez vlastite religiozne podloge, osjecaja i iskustva.
Drugim rijecima, religijskoj edukaciji u pluralistickom drustvu ne moze se pristupiti sa
katekistickim stavom, na isti nacin kako je to bilo sa monoreligioznim ucenjem.
Medutim, medureligiozno ucenje ne zauzima iskljucivo sredisnju poziciju izmedu
multireligioznog, s jedne, i monoreligioznog ucenja, s druge strane. Zaista, ono predstavlja, kao i u
multireligioznom konceptu, udaljavanje od vlastite tradicije, ali samo povremeno i djelimicno
udaljavanje, da bi omogucilo potencijalne promjene u opazanju. U isto vrijeme, zahtijeva
“zalaganje” nastavnika i studenata, bez iskljucivanja dijaloga.
U tom smislu, medureligiozno ucenje nudi vise nego ijedan vec postojeci model. Ono naglasava
da se u pluralistickom multikulturalnom drustvu moze naci jedinstvo u razlicitostima, ali da ovo
jedinstvo nije unaprijed dato i da se ono mora steci.
Medureligiozno ucenje priznaje i naglasava da je istina pluralisticna i relativna. Zbog toga, u ovom
novom konceptu, komunikacija i dijalog nastavnika i studenta o razlicitim izrazenim religijskim
pretpostavkama zauzimaju vazno mjesto.