ovde - vera znanje mir

Habitus non facit monahum
– Da, ja sam redovnik, ali odijelo ne čini rednovnika, kako mi kažemo: “Habitus non facit
monahum”. Rođen sam u Čakovcu, 112 kilometara sjeverno od Zagreba. Najprije sam u Zagrebu
pohađao klasičnu gimnaziju, a potom sam studirao teologiju, također u Zagrebu. Nakon toga sam
magistrirao i doktorirao. Doktorska teza bila je iz područja Biblije, a ticala se prevođenja Biblije
od Ćirila i Metodija do prve štampane Biblije, 1831. godine. Od jezika, služim se njemačkim,
francuskim, engleskim, talijanskim, mađarskim, hebrejskim i starogrčkim. Pripadam franjevačkom
redu, a pitali ste što znači oznaka OFM, koja stoji iza imena. Ona znači “Red manje braće”.
Redovi u Katoličkoj crkvi nastaju u različita vremena i pod utjecajem različitih karizmi, to jest
poziva od Boga za neko djelo u crkvi. Tako, recimo, franjevci duguju svoj postanak svetom Franji
Asiškom, koji se rodio 1185, a preminuo 1226. godine, i koji je u crkvi ponovno pokrenuo život
po jevanđelju. Jer, crkva srednjega vijeka jako je stagnirala i jevanđelje se sve manje pojavljivalo
u svakidašnjem životu. To se najbolje vidi po tome što je sv. Franjo morao ići u Rim i moliti papu
da on i njegova braća žive jevanđelje. Zato, dobro kaže Franjin biograf Grin u knjizi “Brat Franjo”
– da je Bog po sv. Franji drugi put crkvi dao jevanđelje. Uglavnom, franjevci su njegova braća
koja nastavljaju propovijedati jevanđelje ljudima. Oni su za puk, za narod. Poziv za franjevca
dobio sam upoznavši franjevce u svom mjestu. Tako sam se uputio u Zagreb, u klasičnu
gimnaziju, koju su također držali franjevci. Bio je to logičan slijed. Budući da sam se rodio prije
Drugog svjetskog rata, mene je u odrastanju dočekala ona oštra ateizacija društva. Pokušavali su
da me odvoje od usmjerenja, od želje da idem u sveštenike. Tako sam se bio uputio u jedno zvanje
koje tada ne samo što nije bilo popularno već nije imalo nikakvih ljudskih pogodnosti. Primjerice,
nisam imao zdravstveno osiguranje, nije nam se priznala škola, pa nismo imali ni odgodu za
vojsku. Vojni rok služili smo kao oni koji su imali završenu samo osmoljetku, a to znači – pune
dvije godine. Mene su nakon prve godine teologije, 1959, pozvali u vojsku, i to u Prištinu, gdje
sam bio do 1961. godine. Bilo je tu 13 studenata teologije. Meni piše u dokumentima da sam
završio osmoljetku, a bio sam već doktor nauka! Tek sada, s novim demokracijama, država mi je
priznala i diplomu teološkog fakulteta i doktorat. No ne mari, dvije godine u vojsci poslužile su mi
da učim engleski, talijanski i francuski jezik. Da, danas sam i profesor Teološko-katehetskog
instituta Subotičke biskupije, a predajem i u Novom Sadu i u Subotici. Predajem sve biblijske
predmete: uvod u Stari zavjet, egzegezu Starog zavjeta, biblijsku arheologiju, fundamentalnu
teologiju, hebrejski jezik, uvod u Novi zavjet, egzegezu Novog zavjeta i biblijski grčki.
Sekte ili tradicionalne crkve
– Teško je reći šta je to sekta. Definicija ume biti toliko ekstremna da neki kažu kako je sekta sve
što nije pravoslavno, a ima i onih koji misle da se sve kršćanske zajednice u kojima ima nekih
elemenata crkvenosti – krštenje, Biblija, vjera u Trojstvo, vjera u Isusa, Sina božjega (…) –
prepoznaju kao kršćanske crkvene zajednice. Sekte bi, u širem smislu, bile one koje, recimo, ne
priznaju Isusa za Sina božjega, poput Jehovinih svedoka ili Mormona, i stoga se ne mogu smatrati
kršćanskim zajednicama… Samo se u kršćanstvu govori o sektama, a inače je i samo kršćanstvo
počelo kao sekta! U djelima apostolskim ono se naziva “hairesis”, pa je od toga i riječ jeres,
hereza. Međutim, šta je sada sekta?! Veoma je teško dati definiciju. Rekao sam u kojim se
ekstremima ova definicija kreće – od onih rigoroznih, isključivih i eksplozivnih, pa do onih gdje
se pokušavaju prepoznati barem oni bitni kršćanski elementi, da bi se to onda prepoznalo kao
kršćanska zajednica. Jer, kod nas sekta i sektaši imaju pejorativni prizvuk. Međutim, to je samo
zajednica koja misli drugačije od cjeline iz koje se izdvojila… Pitanje cjelovitosti vjere je nešto
drugo. Samo su Pravoslavna i Katolička crkva sačuvale cjelovitu vjeru, a to znači ono što su nam
apostoli predali. A već se kod drugih kršćanskih zajednica apostolska vjera počela krnjiti, do te
mjere da su se neke stvari sasvim izgubile ili se ne prepoznaju. Tu je, zatim, i pitanje apostolskog
kontinuiteta, apostolskog nasljedstva, apostolske sukcesije! Što to znači? To znači da vi možete,
bilo u katoličkoj ili u pravoslavnoj crkvi, od svakog sveštenika, prezbitera, doći do apostola. To
znači da se zna ko je mene rukopoložio, recimo, kardinal Kuharić; zna se ko je njega