ovde - vera znanje mir

ispunimo posljednju molitvu Hristovu o učenicima Njegovim, kako bi oni bili jedno, kao što je On
sam sa Ocem jedno. Tog jedinstva, dakle, radi, odajmo počast milome bratu našem Petru. Neka
naposljetku on napasa ovce Hristove. Tako, brate!” I on zagrli Petra. Odmah mu priđe i profesor
Pauli: “Tu est Petrus!” - reče on papi. - “Jetzt ist es ja grandlich er wiesen und auser jedem Zweifel
gesetzt”. - Zatim mu čvrsto steže ruku desnicom svojom, a ljevicu pruži starcu Jovanu s riječima:
“So also, Vterchen - nun sind wir ja Eins in Christo”. Tako se odigralo ujedinjenje crkava usred
tamne noći, na visokom i usamljenom mjestu. Ali noćnu tminu odjedared obasja jarki bljesak i na
nebu se pojavi ogromno znamenje: žena obučena u sunce, pod nogama joj mjesec, a na glavi
vijenac od dvanaest zvijezda. Pojava neko vrijeme ostade na mjestu, a zatim lagano krenu prema
jugu. Papa Petar podiže svoj pastirski štap i uskliknu: “Evo našeg barjaka! Hajdemo za njom”. I on
pode za prividenjem u pratnji obojice staraca i cijele skupine hrišćana - prema gori božjoj,
Sinaju…
…Ali tek što je imperator počeo da vjeruje da je učvrstio svoj položaj na polju religije, a i po
savjetu tajnog “očinskog” glasa proglasio sebe za jedino istinsko ovaploćenje vrhovnog božanstva
vaseljene, zateče ga nova nevolja, odakle je niko nije očekivao: ustali su Jevreji. Ta nacija, čiji se
broj popeo u to vrijeme na trideset miliona, nije bila sasvim bez udjela u pripremanju i
učvršćivanju svjetskih uspjeha natčovjekovih. Kada se on preselio u Jerusalim, tajno potpirujući
među Jevrejima glasine o tome da je njegov glavni zadatak da uspostavi svjetsku vladavinu
Izrailja, Jevreji su ga priznali za Mesiju, te njihova oduševljena odanost njemu nije imala granica.
I odjedared oni ustadoše, prožeti gnjevom i osvetom. Taj obrt, nesumnjivo predskazan i u Svetom
pismu i u predanju, otac Pansofije je zamislio, možda, suviše jednostavno i realistički. Riječ je o
tome da su Jevreji, koji su imperatora držali za punokrvnog i potpunog Izraeličanina, slučajno
otkrili da on čak nije ni obrezan. Istoga dana u cijelom Jerusalimu, a sjutradan i u čitavoj Palestini
planu ustanak. Bezgranična i vatrena odanost spasitelju Izrailjevom, obećanom Mesiji, pretvorila
se u isto toliko bezgraničnu i vatrenu mržnju prema podlom varalici, prema drskome samozvancu.
Cijelo jevrejstvo ustalo je kao jedan, pa su njegovi neprijatelji uvidjeli sa zaprepašćenjem da duša
Izrailjeva u svojoj dubini nije proračunata, pohlepna i pokorna Mamonu, već da ima snagu
iskrenog osjećanja - nade i gnjeva svoje vječne mesijanske vjere. Imperator, koji nije očekivao
odjednom takvu eksploziju, izgubio je samokontrolu i izdao ukaz koji je osuđivao na smrt sve
nepokorne Jevreje i hrišćane. Mnoge hiljade i desetine hiljada onih koji se nijesu stigli naoružati,
nemilosrdno su istrebljivane. Ali uskoro je milionska armija Jevreja osvojila Jerusalim i zatočila
antihrista u Haram-eš-Šerifu. Pod imperatorovom kontrolom bio je samo dio garde koja nije mogla
odoljeti masi protivnika. Uz pomoć čarobnjaštva svoga pape, imperatoru je pošlo za rukom da se
probije kroz redove opsade, te se uskoro pojavio u Siriji s nebrojenom vojskom pagana,
sastavljenom od raznih naroda i plemena. Jevreji su mu krenuli u susret s malom vjerovatnoćom
da će imati ikakvog uspjeha. Ali tek što avangarde dviju armija počeše da se približavaju, dogodi
se zemljotres neviđene snage; kod Mrtvog mora, pored kojeg se rasporedila imperijalna vojska,
otvori se krater ogromnog vulkana i ognjene bujice koje se sliše u jedno plameno jezero progutaše
i samoga imperatora, i sve njegove bezbrojne pukove, i papu Apolonija koji ga je uvijek pratio
rame uz rame, ali kojem ovoga puta nije mogla pomoći ni sva njegova magija. Za to vrijeme
Jevreji su bježali prema Jerusalimu, moleći se u strahu i trepetu za spas Bogu Izrailjevu. Kada već
ugledaše sveti grad, nebo se kao velika munja otvori od istoka do zapada i oni ugledaše Hrista gdje
silazi k njima u carskoj odeždi i sa ranama od klinova na raširenim rukama. U isto vrijeme od
Sinaja ka Sionu kretala se gomila hrišćana, koju su predvodili Petar, Jovan i Pavle, a sa raznih
strana hrlile su još druge oduševljene gomile…”
V. Solovjev, TRI RAZGOVORA (KRATKA PRIPOVIJEST O ANTIHRISTU), sa ruskog jezika
preveo dr. Petar Bunjak, IntRes:
http://www.pbunjak.narod.ru/prevodi/3_razgovora/Tri_razgovora_0.htm
http://www.pbunjak.narod.ru/prevodi/3_razgovora/Tri_razgovora_4.htm