ovde - vera znanje mir

1906-1908 negiraju postavku da je verska i nacionalna netrpeljivost produkt 90-ih, mada je ta
dekada daleko znacajnija za razmatranje danasnjeg stanja stvari nego period iz koga odlomci
poticu…Pa, ipak, mislim da ce nasim polaznicima biti zanimljivo da se upoznaju i sa tim starijim
stivom. Ono mozda na prvi pogled izgleda zastarelo, ali ako mete ismevanja i izrugivanja tadasnje
redakcije pomerimo sa igranja tenisa, sviranja klavira i ucenja stranih jezika na neke slicne price o
“stranim uticajima” koje su i danas aktuelne, dobijamo isti model opiranja progresu i promenama,
i nepoverljivosti prema “zapadu” koji je ovde aktuelan jos i danas…Ali, poenta postavljanja ovih
odlomaka pre svega su otrovne reci verske netrpeljivosti (za kojima necete morati dugo da tragate,
jer prozimaju svaku poru tekstova) kao i preterani strah od gubljenja sopstvenog identiteta, usled
“spoljasnjeg” pritiska.
Broj 30
“Jos od neki dan me nesto kopa, da mi je doznati, sta li je nas presvijetli rcibiskup Josip snivo u
oci one subote, kad su sarajevski kuferi propali. Da to saznam, morao bih ufatiti biskupova „rua”,
pa ga ispitati i inervjuistati (napomena: „ru” je u prethodnom tekstu oznacen kao duh koji iz covek
izlazi tokom sna). Jedne noci kada je sve spavalo, podjem u lov za biskupovim „ruom”.
…..Obretosmo se – zapoce „ru” svoju pricu – ko u sred Sarajeva, i nekako ko nije ovo danasnje
Sarajevo, nego ko nekako buduce Sarajevo, iz godine 2008, i ne zove se Sarajevo nego Serajevo.
Kud god se okrenes, puno crkava – svaka druga kuca je ili kapelica ili katedrala, a narod jedan dan
radi, a ses’ dana moli krunice, i pljeze po crkvama i procesijama…Jezuita, Boze! Puno, puno
Sarajevo, pa ne idu ni pjeske, ni na konju, nego ih vjerni nose krkace, i time hvataju dusi mjesta.
Prodjosmo pored jednih dvora i konaka – tije katova i tije pendzera, ko u kakom carskom dvoru.
Upitasmo jednog mimoprolazeceg:
-Ciji su ovo sajnisini i konaci?
On nas zacudjeno pogleda i rece: Pa ovo je Vatikan!….
odosmo dalje do gradske vijecnice, i prispjesmo uprav, kad se u velikoj Sali obdrzava
sjednica…Pade nam u oci da medju gradskim ocima nema nikako domacih tipova, nego samo
kuferasi (ovo u tekstu znaci „stranci”)…Jednog, sto je blizu nas sjedio, upitasmo:
-Kakvi su ono ljudi u onim tuhafli kapama?
-To su vam dva reformirana muslimanska zastupnika, koji pripadaju stranci „naprednih
Muslimana” i to su nam jedini muslimanski gradski oci, a pravoslavnih nema ni za iladza. Citava
opcina je u rukama kuferasa.
-Ja, sta bi sa tolikih Pravoslavnih i Muslimana, sto su prije sto godina sacinjavali vecinu Sarajeva?
-Da ste vi zdravi! Ali oni su izumrli i istrijebili se iz Sarajeva….Pustili su da im trgovine i zanate
otmu stranci, a trgovacka i zantlijska omladina odala se picu i kartanju, i drzala se one rijeci „Nase
Svabice nisu lose, neka im hin, neka su dosle”….
…Zazvoni zvonce i otvori se sjednica. Padaju razni predlozi i rjesavaju se. Jedan zastupnik ustaje
i predlaze, da se posalje pripomoc katolickoj propagandi za pokrscavanje africkih crnaca. Prima se
i odredjuje se svota od 20.000 kruna…
Cita se molba sirote Razije Memisovic sa Vratnika da joj se odredi malo mesecne potpore. Odbija
se s motivacijom da opcina nema para, a ako nema otkle ziviti, neka ide u Ankoru.
Cita se molba bivseg Jevrejina Franje Josipa Levija, a sadanjeg katolika Franje Josipa Legradica,
da se za to, sto je prevrno vjerom, za deset godina oslobodi od placanja poreza i nameta. Prima se.
Ustaje jedan zastupnik i predlaze, da se pred „Firaunhauzom”, podigne od cerpica spomenik
vojvodi Ciri Truhelki, posto je stekao velikuh zasluga za kuferase….A da se bolje istakne kako je
bio covek liberalan, savremen i naprednih ideja, nek mu se u ruku metne jedno koplje iz
neolitskog doba…
Broj 90
Nema te hriscanske duse, koja se nece obradovati prazniku Hristova Vaskrsenija. Ravnodusne
mogu biti samo one gnjile duse, koje su zatrovane zapadnjackom apatijom, i za njih je ovaj
svijetli praznik u toliko vrijedan, u koliko se ne radi u kancelarijama.