ovde - vera znanje mir

Druga knjiga Samuilova kazuje kako je Davud, a.s., osvojio Jerusalim i donio Škrinju Saveza u
grad. Za Jevreje Škrinja je bila simbol Božijeg prisustva u njihovoj sredini, tako da je Jerusalim
postao središte jevrejskog identiteta.
U Jerusalimu se svake godine slave tri festivala, a jevrejskim porodicama je naređeno da uzmu
učešća u tom gradskom hodočašću (Deuteromony: 16: 16). Ta tri festivala su poznata kao
hodočašća. To su Pesah (Passover) ili Gozba neostavljene mlade, Šavout, ili Gozba sedmica, te
Sukkot ili Gozba šatora. Ova tri festivala iskazuju važne događaje iz jevrejske historije (Egzodus:
34:18-23).
Pesah obilježava egzodus iz Egipta i izraelsko oslobađanje od ropstva. Sedam nedjelja se broji od
početka Pesaha do gozbe Šavouta, koji obilježava izdavanje Deset zapovjesti. Sukkot je
devetodnevni festival koji obilježava šatore u kojima su Jevreji živjeli četrdeset godina u pustoši.
Drugo ime ovog festivala je Sezona našega veselja. Hram u Jerusalimu je bio centar jevrejske
religije sve do njegovog uništenja 70. CE god.i svi koji su bli u mogućnosti dužni su bili posjetiti
ga i priložiti žrtvu u toku spomenutih gozbi.
Zapadni zid originalnog hrama, poznat kao Zid plača, pripada starom gradu Jerusalima i bio je
najsvetija strana za Jevreje cioniste. Jevreji iz svih zemalja svijeta periodično idu u hodočašće
svetih krajeva Jerusalima.
Hodočašće u hrišćanstvu
Hrišćanstvo naučava da je čovjek sprva bio srećan u edenskim vrtovima, ali da je tamo Bogu
zgriješio i dobio izgnanstvo iz svoga „zemaljskoga raja“. Bog ga nije odbacio već mu je dao nadu
oglašavajući dolazak sina Božijega koji će nadvladati đavola i vratiti čovjeku njegovu izgubljenu
kuću. Kršćanstvo vidi čovjeka da stoji između sjećanja na život u raju i njegove čežnje da se u
njega ponovo vrati. To znači da kršćanin treba da smatra svoj zemaljski život kao hodočašće se
dok ne postigne svoju vječnu kuću mira. Iz ove perspektive, konkretni aspekti hodočašća –
posebna destinacija, obrede i liturgije sve zajedno imaju malu važnost. Ključ pravog kršćanskog
hodočašća je odanost sjećanja na Isusa. Vjernici posjećuju mjesta koja ih podsjećaju na svoga
Gospodara u njegovom zemaljskom životu. Za većinu ljudi, hodočašće je, bez sumnje, najsvetije
djelo koje se treba uraditi; a za većinu kršćana, Jerusalim je asocijacija za zemaljski život Isusa.
Zato, od početka hodočasnici su putovali do Palestine iz prostog razloga kako bi iskusili i doživjeli
mjesta u kojima su se razni biblijski događiji desili.
Mnogo kršćana poistovjećuje hodočašće sa središtem „duhovne snage“ – snage koja liječi slabost,
rješava probleme, ispunjava želje, i pruža oproštaj grijehova. Hodočasnici se u ovom smislu
smatraju efikasnijim od drugih. Prvenstveno u 19. i 20. stoljeću izvjestan broj novih mjesta
hodočašća je otkriven i razvijen, često kao rezultat viđenja Djevice Marije u njima.
Hodočašće u hinduizmu
Hodočašće je duboko ukorijenjeno u indijskoj kulturi. U Indiji postoji mnogo mjesta za hodočašće
što cio subkontinent čini jednom svetom cjelinom za hinduse. U Vedama, najvažnijim hindu
spisima, planinske doline i riječni slivovi su opisani da bogovi u njima žive. Prednost putovanja na
takva mjesta je spomenuta, ali sami čin hodočašća nije posebno spominjan. Puno je razloga što
hindusi odlaze na hodočašće. Prvi razlog je što se to smatra odanošću prema Bogu. Mnogi hindusi
smatraju da će im to uvećati njihova dobra djela i da će ih približiti spasenju. Drugi hindusi idu na
hodočašće da bi ispunili zavjet i zahvalili se Bogu zato što su imali dobru ljetinu ili su prošli na
ispitu. Neki od njih idu da bi izbrisali loša djela, dok drugi idu da bi odali počast svojim mrtvim.
Puno hodočasnika ponese kući krčag riječne vode i druge stvari koje smatraju svetim. Za hinduse,
kao i za odanike drugih religija, hodočašće ima posebno duhovno značenje. Stoga hinduizam
dozvoljava osobno naginjanje prilikom bogoslužja, pa se način i važnost hodočašća može
pojedinačno mijenjati. Hindusi poštuju koncept koji kaže da je Dharma jednako Karmi, ili da je
religija moralni ispravni akt, te da je hodočašće njegov esencijalni dio. Zato griješnik koji traga za
pročišćenjem savjetuje se da ode na naporno hodočašće da bi oslobodio svoju dušu od putenih
grijehova i zaslužio spasenje. Još od ranih vremena hodočasnici su zauzimali visok nivo