KLASIˇCNA MEHANIKA - Studentske web stranice

166 POGLAVLJE 7. GRAVITACIJA I CENTRALNE SILE
U vrijeme procvata helenske kulture, pitanjem gibanja nebeskih tijela se bavio i Aristarh sa
otoka Samosa (oko 280 god. p.n.e., dakle suvremenik Euklida i Apolonija) Koliko je poznato,
on je prvi čovjek koji je dao cjeloviti prikaz heliocentričnog sustava, no postoje indicije da
je samo učenje o heliocentričnom sustavu bilo pozanto još polaznicima Platonove Akademije,
stotinjak godina prije Aristarha. U isto doba je i Eratosten (bibliotekar u Aleksandriji, oko
200 god. p.n.e.), smatrao da je Zemlja loptastog oblika i razmjerno točno je izračunao njezin
polumjer. No, u to vrijeme, ljudi su više pozornosti poklanjali nekim drugim pitanjima filozofije,
matematike, književnosti, itd., tako da su Aristarhova i Eratostenova otkrića prošla gotovo
nezapaženo i s vremenom su pala u zaborav 1 . Kasnije, s propašću helenske civilizacije, došlo
je do bitne promjene u gledanju i objašnjavanju prirodnih pojava. To je vrijeme kada je
u Europi kršćanstvo, putem crkvene organizacije, postalo apsolutni arbitar u svim poljima
duhovnog i svjetovnog života europskih naroda. Zaboravljena i zanemarena su ne samo znanja
iz astronomije i matematike, već i gotovo cjelokupno književno nasljede stare Helade i Rima.
Biblija i spisi svetih otaca (i odabranih antičkih filozofa poput Aristotela) su bili jedini priznati
izvor sveg znanja, označenog kao dogma. Izmedu ostalog, Crkva je naučavala da je Zemlja
središte svemira oko kojega se okreću i Sunce i Mjesec i svih sedam (tada poznatih) planeta. Da
bi se tom sklopu objasnile astronomske pojave, konstruirane su složene teorije (epicikli) koje su
opisivale putanje nebeskih tijela. To je Ptolomjev geocentrični sustav svijeta. Duhovna je
klima tada bila posve drukčija nego u vrijeme Aristarha i Eratostena. Za razliku od razmjerno
slobodoumnih Helena koji su uvažavali tude mišljenje, ako je valjano argumentirano, sada je
svako odstupanje od crkvenog učenja proglašavano herezom i potpadalo je pod jurisdikciju
posebno osnovanog suda - inkvizicije. Postupni i spori razvoj znanja iz područja matematike i
mehanike, vodio je do zaključaka suprotnih učenju Crkve: Sunce je nepomično, Zemlja i ostali
planeti se okreću oko njega. Time Zemlja, pa i čovjek koji živi na njoj, gube središnje mjesto
u Svemiru. Naravno da je ovakvo stajalište bilo neprihvatljivo za Crkvu i da su širitelji takvog
učenja bili proganjani.
Razvoj mehanike i astronomije se ipak nije mogao spriječiti (nego samo usporiti) i 1543. godine
je (posmrtno) izašla rasprava poljskog svećenika i astronoma (a bavio se i medicinom) Nikole
Kopernika 2 O gibanju nebeskih tijela, kojom je konačno ustoličen heliocentrični sustav sa
Suncem u središtu oko kojega se gibaju planeti i ostala nebeska tijela. Ovu je knjigu, godine
1616., inkvizicija stavila na Indeks (popis knjiga koje su vjernicima zabranjene za čitanje).
Galileo Galilei je 1610. podržao Kopernikovu teoriju, a 1632. je izdao (uz suglasnost pape
Urbana VIII) i knjigu Dijalog o dvama glavnim sustavima svijeta. Unatoč svojim
dobrim odnosima s papom, Galilei biva pozvan u Rim pred inkviziciju i prisiljen da se odrekne
svojeg učenja:
Ja, Galileo Galilei, učitelj matematike i fizike u Firenzi, odričem se toga
što sam učio da je Sunce središte svijeta i nepokretno, a da Zemlja nije
njegovo središte i da se kreće. Zaklinjem se, proklinjem i odbacujem s
iskrenošću srca i s uvjerenjem sve one zablude i sve ono heretičko, kao i
druge nazore koji se protive svetoj Crkvi.
Navodno je, nakon izricanja presude, promrmljao ono čuveno E pur si muove - ipak se okreće,
no nikada nećemo znati je li to uistinu rečeno ili su to naknadno dodali povjesničari radi
dramatskog učinka. Poslije ovoga, Galilei se nastavio baviti svojim radom, što je imalo za
posljedicu njegove dalje sukobe s Crkvom.
1 Postoje indicije da je starim Helenima bilo poznato i načelo rada parnog stroja, što je takoder zaboravljeno i ponovo otkriveno
tek puno kasnije.
2 Nikola Kopernik, 1473. - 1543., De revolutionibus orbium coelestium, izašlo godine 1543. Na margini jednog Kopernikovog
rukopisa je pronadeno i Aristarhovo ime, što sugerira da je Koperniku bilo poznato njegovo učenje.