KLASIˇCNA MEHANIKA - Studentske web stranice

4.1. NEWTONOVI AKSIOMI 83
Slika 4.1: Uz definiciju (ne)inercijskog sustava.
Zaključak je: ukoliko je relativno ubrzanje,
¨⃗R, izmedu oba sustva jednako nuli, na česticu
djeluju iste sile, bez obzira opisuje li se gibanje iz sustava S ili S ′ . Ubrzanje je nula kada je
brzina konstantna, pa se može reći da su svi sustavi koji se gibaju konstantnom (po iznosu i
smjeru) brzinom u odnosu na neki inercijski sustav, i sami inercijski. U svim takvim sustavima
djeluju iste sile
⃗F = ⃗ F ′ = · · · = inv.
Ukoliko ubrzanje medu sustavima nije jednako nuli, tada osim vanjskih sila djeluje još i inercijska
sila m ¨⃗ R.
Kao referentni inercijski sustav, najćešće se uzima sustav fiksiran uz zvijezde stajaćice. Jedan
primjer neinercijskog sustava je i sama Zemlja na čijoj površini mi svi živimo. U odnosu na
sustav zvijezda stajaćica, Zemlja se ne giba konstantnom brzinom: ona se vrti oko svoje osi,
giba se po eliptičnoj putanji oko Sunca i zajedno sa cijelim sunčevim sustavom se giba oko
središta naše galaksije. O učincima ovih gibanja će biti više riječi u poglavlju 8.
Detaljnija analiza gibanja u odnosu na različite sustave koji se i sami relativno gibaju dovela
je A. Einsteina 6 1905. godine do otkrića Specijalne teorije relativnosti. Pokazalo se
da su relativistički učinci važni za opis gibanja tek kod brzina bliskim brzini svjetlosti c ≃
300 000 km s −1 . Za opis gibanja čestica koje se gibaju bitno manjim brzinama nego što je c,
relativistički se učinci mogu zanemariti.
♣ U vezi s Newtonovim aksiomima potrebno je posebno komentirati i pojam mase koji se
pojavljuje u drugom aksiomu
6 Alber Einstein, Ulm 14. III 1879. - Princeton 1955.
⃗a = 1 m ⃗ F .