KLASIˇCNA MEHANIKA - Studentske web stranice

Pored Galilejevog, iz tog nam je razdoblja ostao svakako najpoznatiji primjer Giordana Bruna
(Napulj 1548 - Rim 1600). On je nadogradio Kopernikovo učenje tvrdnjom da naš Sunčev
sustav nije nikakva posebnost, već da u svemiru postoji mnoštvo zvijezda sličnih našemu Suncu,
sa planetima na kojima žive razumna bića slična nama. Zbog odbijanja da se odrekne toga
učenja, inkvizicija ga je javno spalila 1600. godine na trgu Campo dei Fiori u Rimu. Ovako
različite sudbine Galileia i Bruna će, većini današnjih ljudi, stav Bruna učiniti u najmanju ruku
dvojbenim. Zacijelo bi i starim Helenima bilo neshvatljivo da jedan čovjek ubije drugog (i to
na veoma okrutan način) zato jer se ne slažu oko toga vrti li se Zemlja oko Sunca ili Sunce oko
Zemlje.
Iz istog razdoblja potječu i rezultati astronomskih opažanja velikog danskog astronoma Tycho
Brachea. Ova je opažanja Jochan Kepler 3 , sažeo u tri poznata zakona koja su dobila njegovo
ime (odjeljak 7.11).
Teorijsko obrazloženje ovih opažajna je dao Isaac Newton, godine 1687. izdavši u Londonu
svoje glasovito djelo
Principa Mathematica Philosophia Naturalis - Matematička načela fizike
(tada se fizika nazivala filozofijom prirode), gdje se izlažu osnovni aksiomi dinamike, a zatim i
zakon gravitacije koji se primjenjuje na objašnjenje gibanja planeta.
Le Verrier 4 i Adams 5 su 1846. godine, a na temelju odstupanja putanje planeta Urana od
putanje izračunate na temelju zakona gravitacije, zaključili da mora postojati još jedan planet
čija gravitacijska sila izaziva uočena odstupanja. Oni su uspjeli odrediti kakva mora biti putanja
tog nepoznatog planeta, pa da proizvede opažena odstupanja Urana. Na temelju njihovih
proračuna, Galle je 23. IX 1844. zaista i ugledao novi, do tada nepoznati planet koji je dobio
ime Neptun 6 . Suvremenici su zbog toga ustvrdili da je Neptun otkriven vrhom pera. Na sličan
je način, 1929. godine otkriven i deveti planet, Pluton.
Ovaj i mnogi drugi uspjesi Newtonove teorije su doveli do razvoja čitavog jednog novog pogleda
na svijet nazvanog mehanicizam. Suština je ovog svjetonazora da se svijet promatra kao jedan
veliki mehanički stroj. Ovaj je stroj sastavljen od dijelova koji se mogu proučavati neovisno
jedan o drugom i razumjeti (isključivo) pomoću zakona mehanike. Ovo je najsažetije izrazio
Laplace 7 u svojem djelu Essai philosophique sur les probabilités (Filozofski esej o vjerojatnosti)
izašlom godine 1814:
Mi moramo smatrati sadašnje stanje svemira, kao posljedicu njegovog
prethodnog stanja, i kao uzrok onome stanju koje slijedi. Um koji bi u
danom trenutku poznavao sve sile koje djeluju u prirodi, kao i položaje i
brzine svih svemirskih tjelesa, i koji bi bio sposoban riješiti njihove jednadžbe
gibanja, obuhvatio bi jednom jedinom formulom gibanje najvećih
zvijezda i planeta, kao i gibanje najmanjih atoma. Takvom umu ništa
ne bi bilo nepoznato: pred njegovim bi očima bila sva prošlost, kao i sva
budućnost.
Suvremene spoznaje (poglavito kvantna teorija) sve više odbacuju ideju o svijetu kao mehaničkom
stroju i naglašavaju njegovo jedinstvo u kojemu je svijet kao cjelina (puno) više nego
zbroj njegovih dijelova.
167
3 Jochan Kepler, 1571. - 1630., njemački astronom
4 Urbain Le Verrier, 1811. - 1877., francuski astronom
5 John Couch Adams, 1819. - 1892., engleski astronom
6 zapravo je otkriven malo dalje od mjesta gdje je proračun pokazivao, zbog utjecaja tada takoder još nepoznatog Plutona
7 Pierre Simon marquis de Laplace, 1749 - 1827, francuski fizičar, astronom, matematičar i filozof,